Kim ih je oteo da bi mu snimali filmove: 'Jeo sam travu i sol...'

Sjeverna Koreja danas je najpoznatija po svom vođi Kim Jong-unu i njegovim raketama koje tu i tamo testira uz obvezne prijetnje SAD-u, Južnoj Koreji, Japanu i ostalim neprijateljima. Mogu li te rakete ili ne dosegnuti američke gradove još nije sa sigurnošću poznato, ali itekako znamo da se od vođa najzatvorenije zemlje na svijetu može svašta očekivati.

Dok Jong-una očaravaju rakete, čini se da je njegov otac i prethodnik Kim Jong-il malo više bio fasciniran filmovima zbog kojih je bio spreman i na otmice ljudi iz drugih država. Upravo u njegovu zamku upala je poznata južnokorejska glumica Choi Eun-hee. O njoj i njenom suprugu Shinu Sang-oku govori dokumentarac "Ljubavnici i despot" koji je ovoga tjedna imao i svoju hrvatsku premijeru u sklopu 15. Human Rights Film Festivala. 

Nakon godina uspjeha, 1978. karijera Chou Eun-hee je bila u krizi. Kao naručena tada joj je došla ponuda da otputuje u Hong Kong na razgovor o angažmanu u jednom filmu. Kad je glumica stigla na dogovoreno odredište, skupina muškaraca ju je otela, uspavala i odvela na brod. 

Nekoliko dana kasnije, Choi se našla u lučkom gradu Nampu u Sjevernoj Koreji gdje ju je, zajedno s fotografom, čekao ni manje ni više nego tadašnji "dragi vođa" Kim Jong-il. CIlj je bio ovjekovječiti povijesni trenutak dolaska slavne glumice, nema veze što on nije bio dobrovoljan. 

'Netko mi je iznenada stavio vreću preko glave'

Njen tada već bivši suprug, redatelj Shin Sang-ok, bio je zabrinut što se Choi mjesecima nikome ne javlja pa je otputovao u Hong Kong kako bi, uz pomoć policije, istražio njezin nestanak. 

- Hodao sam ulicom kad mi je netko iznenada stavio vreću preko glave. Nisam ništa vidio, jedva da sam mogao i disati, prisjetit će se kasnije Shin. 

I Shina su, kao i njegovu suprugu, oteli sjevernokorejski agenti i odveli ga u Pyongyang. Kim Jong-il je želio ponajprije Shina, a ne Choi, ali otmica glumice poslužila je kao mamac za traženog redatelja.

Kim je bio poznat kao veliki filmofil, a posjedovao je pozamašnu kolekciju ilegalno uvezenih filmova iz cijelog svijeta. Filmska industrija u njegovoj zemlji 1970-ih bila je na koljenima. Znajući kako među svojim ljudima nema kreativnog potencijala, diktator je shvatio da je otmica stranih filmaša jedini način da se nešto popravi i da njegova zemlja izađe na međunarodne filmske festivale.

Oteti Shin u početku nije želio surađivati. Nekoliko puta je pokušao pobjeći, a onda su ga smjestili u strogo čuvani zatvor gdje je proveo četiri godine preživljavajući na travi, soli i riži. Za razliku od njega, supruga Choi nije pokazivala takav bunt pa je prošla nešto bolje. 

I ona je živjela okružena čuvarima i bodljikavom žicom, ali nije bila u "pravom zatvoru" već u luksuznoj vili. 

Kim ih prisilio da se ponovno vjenčaju

Četiri godine kasnije, na zabavi za partijske dužnosnike, Choi je začula veliki pljesak. U prostoriju je ušetao njen suprug. U početku ga nije ni prepoznala jer godine u zatvoru ostavile su trag na njegovom izgledu. Nedugo potom, oboje su uselili u vilu, a pod Kimovim pritiskom, morali su se ponovno vjenčati.

Dugo su planirali bijeg, ali odlučili su čekati povoljnu priliku. U međuvremenu, Choi je odlučila snimati sve svoje razgovore s Kimom kako bi, ako im se nešto loše dogodi, postojao barem nekakav dokaz o tome što se dogodilo njom i njenom suprugu. Nadali su se da će, u tom slučaju, netko uspjeti prokrijumčariti kasete.

Shin je, nakon izlaska iz zatvora, počeo raditi ono zbog čega ga je "vođa" i doveo u Pyongyang. U četiri godine, zajedno s Choi, snimio je 17 filmova uključujući i prvi tamošnji ljubavni film,.

- Bilo je to prvi put da su ljudi na filmskom platnu u Sjevernoj Koreji mogli vidjeti dvoje zaljubljenih ljudi, rekao je Shin. 

Zavolio je njihove filmove pa ih pustio u Beč...

Posebno uspješan bio mu je i film "Pulgasari" iz 1985. u kojem se pojavljuje čudovište nalik Godzilli nastalo od riže i krvi kćeri čovjeka koji ga je stvorio. Kim je ovaj film smatrao remek-djelom i zavolio je Shina kao i njegovu suprugu.

Oteti redatelj mu je nakon toga predložio da snimi film o Džingis-kanu. Predsjednik ih je pristao, uz pratnju, pustiti u Beč kako bi s tamošnjim distributerom dogovorili distribuciju filma na zapadno tržište.

Kad su stigli u Beč, uz pomoć jednog prijatelja iz Japana, uspjeli su se odšuljati do taksija i otići do američke ambasade gdje su zatražili i dobili azil. Bilo je to 1986. godine, gotovo 10 godina nakon otmice. 

Nakon njihova bijega, Kim Jong-il zabranio je sve njihove filmove, piše Jornal Economico.