Novinarka 24sata odrasla u Kijevu usporedila je život u Zagrebu sa životom u ukrajinskoj metropoli prije rata. Ovdje mnoge Ukrajince raduju peciva koja se mogu kupiti na svakom koraku, ali knjiga je preskupa...
USPOREDBA DVIJE METROPOLE
Kijevljanka u Zagrebu: 'Lijepo je kad dobiješ čašu vode uz kavu i svugdje možeš naći fino pecivo'
Prije gotovo pola godine preselila sam se iz Kijeva u Zagreb, bježeći od rata u mojoj zemlji. Kako je moja baka imala sreću da se rodi u velikoj obitelji i da je imala pet sestara, imamo mnogo rodbine po cijelom svijetu. No, nisam dvoumila zbog izbora zemlje u koju ću se preseliti, svjesno sam se željela okušati u Zagrebu. Tome je pridonio i nekadašnji studij na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.
U ovih gotovo pola godine imala sam malo više vremena upoznati strukturu života u ovoj zemlji, jer život studenta na razmjeni umnogome se razlikuje od mog sadašnjeg boravka u Zagrebu.
Još prije sam jako voljela gledati programe na YouTubeu ili čitati članke o putovanjima i životu običnih ljudi u drugim zemljama, jer samo boljim upoznavanjem navika i rutine svakodnevnog života možete upoznati kulturu nove nepoznate zemlje detaljnije. Palo mi je na pamet da bi nekome bilo zanimljivo pročitati o usporedbi svakodnevnog života (prije rata) dviju slavenskih zemalja, koje su naizgled slične po mentalitetu stanovnika, ali se ipak po nečemu razlikuju.
Prvo što mi pada na pamet je javni prijevoz. Kijev je doista velik grad koji se nalazi na objema obalama Dnjepra. Prema službenim podacima, u glavnom gradu Ukrajine živi oko tri milijuna ljudi, no neslužbeni izvori tvrde da bi stvaran broj stanovnika mogao biti 4-5 milijuna. Zbog toga je grad snažno povezan metroom. Postoje tri linije (crvena, plava i zelena) koje povezuju različite točke grada.
Podzemna željeznica je spas za građane koji nemaju osobni prijevoz, jer u špici (to je u Kijevu negdje od sedam do devet ujutro i 17 i 19 navečer) podzemni vlak dolazi redovno svake minute. Zbog toga je lokacija vrlo važna mnogim Kijevljanima kada kupuju stanove, jer prisutnost podzemne željeznice odmah pojednostavljuje jutarnje putovanje na posao (i također povećava cijene nekretnina).
Osim toga, Kijev ima tramvaje (koji su vrlo nepopularni kod lokalnog stanovništva, stari su, spori i ne voze na linijama koje su najpraktičnije), trolejbuse, autobuse i "maršrutke" (minibuseve koji mogu smjestiti oko 40 putnika, iako se taj broj brzo povećava tijekom špice).
Razlikuje se i sustav jednokratnih karata za vožnju. U Zagrebu se na kiosku može kupiti karta za tramvaj i autobus po cijeni od 4 kune koja će vrijediti samo pola sata od trenutka aktivacije u prijevozu. U Kijevu je ovaj sustav nešto drugačiji. Prilikom ulaska u podzemnu željeznicu morate kupiti kartu koja košta 8 hrivni (samo 1,5 kune), skenirati je i onda možete slobodno ostati u podzemnoj barem cijeli dan (do zatvaranja u 00:00). Gotovo ista situacija s minimalnim razlikama vrijedi za trolejbus i tramvaj. U autobusima i maršrutkama kartu možete kupiti samo kod vozača.
Također postoje razlike u radu supermarketa i prehrambenih objekata. U Zagrebu je teško pronaći dućan koji radi 24 sata dnevno, no u Kijevu je takvih trgovina mnogo više. Osim toga, nedjeljom se u glavnom gradu Hrvatske mnogi objekti ili zatvaraju ranije ili uopće ne rade. U Kijevu je nedjelja za većinu trgovaca isti radni dan kao i svaki drugi, a grad gotovo nikad ne spava.
Primijetila sam i da se u Zagrebu puši skoro na svim terasama glavnog grada. U Kijevu je jako teško pronaći lokal u kojem je dopušteno pušenje, a postoji i zabrana pušenja na terasama nekih objekata. Još jedna stvar koja je iznenadila moje hrvatske prijatelje dok su bili u Kijevu je da kada naručite kavu, nikada nećete dobiti čašu obične vode osim ako je ne tražite od konobara.
Ono što me jako veseli (a i povećava moju liniju) su pekare kojih u Kijevu gotovo da i nema. Na svakom uglu u Zagrebu možete kupiti svježe pecivo, komad pizze, masni burek i jogurt uz njega. Kijevljani nemaju ni takvu naviku ni takvu ponudu, iako bi to bila dobra investicija i ideja za novi biznis.
Budući da sam završila Filološki fakultet, ne mogu a da ne spomenem knjige. U Ukrajini gotovo nitko ne koristi i ne ide u knjižnice, ljudi kupuju knjige u trgovinama. Politika cijena vrlo je različita, jer sve ovisi o godini izdanja, veličini, ilustracijama, piscu, jeziku pisanja i drugim čimbenicima (rad u knjižari ne dopušta da zaboravim na njega), ali apsolutno je moguće kupiti pristojnu novu knjigu za 20-ak kuna. U Hrvatskoj je danas teško naći dobru novu knjigu za manje od 100-120 kuna.
Naši bankarski sustavi također su različiti. Kako ovdje nemam svoj stan, iznajmljujem ga s dečkom od gospođe koja trenutno ne živi u Zagrebu. Svaki mjesec plaćamo najam i stanarinu na njenu karticu. Jednom smo poslali novac u petak, a u subotu smo dobili poruku od nje da još nije dobila novac.
Bilo mi je jako neugodno, jer iznos nije bio mali i ne bih željela izgubiti novac na takvoj sitnici. A onda mi je dečko objasnio da internet bankarstvo ima "slobodne dane" subotom i nedjeljom, a novac će vlasnici stana stići na račun tek u ponedjeljak. Ovo me se stvarno jako dojmilo, jer sam uvijek mislila da Ukrajina nije toliko razvijena kao druge europske zemlje, ali kada se u Ukrajini transferira novac s kartice na karticu, on u istom trenutku dolazi do primatelja, bez obzira koja je banka u pitanju i koji je radni dan.
Također sam primijetila da u Zagrebu svi jednostavno obožavaju pse. S njima je dopušteno ulaziti u trgovačke centre, prijevoz, tvrtke i neke restorane (u Kijevu je to obično zabranjeno).
Razlikuju se i klimatski uvjeti dviju zemalja, u Hrvatskoj je znatno toplije i ljeti i zimi, što utječe na urod i raznolikost voća i povrća. U Zagrebu su slatke lubenice i jagode puno ranije dostupne na policama supermarketa i tržnica, a znatno su jeftiniji i mango i smokva.
No, u Ukrajini su kaše (od heljde, pšenice, ječma, kukuruza) uobičajena namirnica koju jako teško nalazim u hrvatskim supermarketima. Osim toga, za Hrvatsku je apsolutno prihvatljivo piti vodu iz slavine, čime se može uštedjeti na kupnji vode. Malo bi se Ukrajinaca usudilo popiti čašu vode iz naših slavina.
Završavajući usporedbu, želim zahvaliti svim Hrvatima koji pomažu mojim sugrađanima u ovim teškim vremenima. Vi ste vrlo emotivna, otvorena, empatična i komunikativna nacija koja je učinila sve da se ja ovdje osjećam kao kod kuće.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
