Keanu Reeves: Nadam se da ću propješačiti cijelu Saharu

Zvjezdani akcijski junak, kanadski zavodnik Keanu Reeves (49), nakon pet godina vraća se na velika platna kao naoružani junak Kai u japanskom fantastično-pustolovnom 3D spektaklu “Ronin 47”. U izmišljenoj priči o susretu grupe japanskih samuraja iz 18. stoljeća Keanu utjelovljuje izopćenika Kaija koji s 46 ratnika osvećuje ubijenoga gospodara Kirija. Uradak debitantskog redatelja Carla Rinscha “Ronin 47” svjetsku je premijeru imao na Božić, a samo dan poslije stigao je i u naša kina. Ako uzmemo u obzir da je Reeves lani režirao borilački film “Man Of Tai Chi” te da radi na još dva akcijska filma “John Wick” i “Passengers”, čini se da će još neko vrijeme njegovati status akcijskog junaka.

'Bio sam jako uzbuđen što ću naučiti baratati katanom'

I dok na filmskom platnu niže uspjehe, u privatnom životu baš i nema sreće. Nikad nije puno govorio o ljubavi, a otkad mu je 2001. godine preminula djevojka, privatna pitanja su posve zabranjena.

Café24: Što vas je u filmu “Ronin 47” zaintrigiralo?

Prije svega sjajan scenarij. Jako mi se svidjelo što je moj lik Kai zamišljen kao insajder koji se trudi ponovno izgraditi svoju čast.

Café24: Je li uloga zahtijevala fizičku pripremu i treniranje?

Bio sam jako uzbuđen što ću naučiti baratati katanom - japanskim mačem. Puno sam trenirao sa stručnjakom za katanu. I kolega Hiroyuki Sanada, koji u filmu igra Ôishija, također mi je dao nekoliko izvrsnih savjeta. Jako sam puno vježbao baratanje mačem, a i bio sam na dijeti kako bih bio u top formi.

Dan ne mogu početi bez obilnog doručka

Café24: Na kakvoj ste bili dijeti?

Uglavnom sam gladovao. Ma šalim se. Pazio sam što jedem, jedino sam doručkovao koliko sam htio jer je to najvažniji obrok u danu. Obično jedem žitarice i med. Od djetinjstva imam poseban ‘recept’ po kojem se pripremaju - mlijeko je obavezno hladno i ne smije ga biti previše jer u tom slučaju žitarice postaju gnjecave. Uvijek ih moram pojesti brzo da previše ne omekšaju. Osim žitarica, dan volim započeti i s cappuccinom od čokolade te preprženim kruhom s maslacem i pekmezom od marelice. Inače volim i palačinke s javorovim sirupom, ali njih sam ipak neko vrijeme izbjegavao.

Café24: U filmu se skriva ljubavna priča?

Tako je. Kai na svojem putu časti susreće Miku, kćer njegova neprijatelja Lorda Asana, s kojom odmah osjeti nevjerojatnu povezanost. Njihova veza je zbog tradicije nemoguća. Ta čista ljubav i velika žudnja za nečim što nikad ne može postojati je ona slatka bol. Udara te u najosjetljivija mjesta. Svi smo jednom iskusili takvu bol.

Café24: Jeste li na snimanju uživali u borilačkim vještinama?

Uživam raditi na akcijskim filmovima i bilo je jako uzbudljivo biti nakratko dio samurajskog svijeta. Borbe su bile teške i iscrpljujuće, ali silno zabavne za snimanje.

Café24: Je li bilo i masnica?

Moji japanski kolege glumci su veliki profesionalci koji znaju što rade, pa eto nisam dobio puno batina. Mogao sam i gore proći. Tu i tamo sam imao pokoju masnicu. A nekoliko sam puta zabunom jako udario kolegu Hiroyukija Sanadu. Nasreću, nisam ga ozbiljno ozlijedio.

'S 15 godina sam shvatio da želim biti glumac'

Café24: U filmu govorite japanski. Jeste li doista naučili jezik ili samo fraze?

Kada smo snimali dijelove filma na japanskom, uvijek sam se dodatno pripremao kako bih znao točno što su moje replike, a što mojih kolega. Imao sam i privatnog učitelja koji je sa mnom radio na izgovoru. Bilo je jako zabavno. Najteže bi mi bilo kad bi u hodu odlučili promijeniti dio dijaloga. Carl bi rekao: ‘Bilo bi bolje da ovdje kažeš to’. Tada sam bio u problemu. To iskustvo ću sigurno dugo pamtiti.

Café24: Možete li reći da je jedna od vaših najvećih uloga u životu, Neo iz trilogije “Matrix”, oblikovala vaš život?

U ‘Matrixu’ jednostavno obožavam trenutak kada se Neo suoči s Machinesom i Deus Ex Machinom, a oni ga upitaju što želi. Tada Neo kratko i jasno kaže: ‘Mir’. Taj trenutak filma smatram prekrasnim, to je nešto s čim se slažem i u svakodnevnom životu. Smatram da bi baš svi ljudi trebali težiti i razmišljati kako osigurati mir, kako sebi, tako i drugima.

Café24: Danas se možete pohvaliti uspješnom glumačkom karijerom, no gluma nije oduvijek bila vaš prvi izbor?

Istina. Bio sam na dobrom putu da postanem profesionalni hokejaš na ledu. U rodnom Torontu redovito sam trenirao hokej i oduvijek sam maštao kako bi bilo sjajno zaigrati za kanadsku reprezentaciju na Olimpijadi. No svi su planovi oko hokeja pali u vodu kada sam navršio 15 godina i shvatio da želim biti glumac. Tada sam počeo ići na satove glume i upisao sam dramski klub u školi, a hokej sam zanemario. Moja prva uloga bila je ona Johna Proctora, legendarnog farmera iz 17. stoljeća, u srednjoškolskoj predstavi ‘The Crucible’. Od tog trenutka znao sam da imam spreman odgovor na pitanje ‘Što želiš biti kada završiš srednju školu?’. Znao sam da želim postati glumac.

Café24: Pored glume volite i glazbu te imate svoj bend. Što ste slušali u 2013.?

Jako mi se svidio novi album Nine Inch Nailsa, a jedan od najdražih bendova mi je Metz. Nedavno sam preslušao njihov prvi album i moram priznati da je izvrstan. A pjesma koja mi je toliko odlična da je jednostavno ne mogu prestati slušati jest ‘Someone Great’ od LCD Soundsystema.

'Ne zamaram se drugima, ja sam vrlo sretan čovjek'

Café24: Ne može se reći da ste imali baš idilično djetinjstvo. Otac vas je napustio kada ste bili dijete, a majka se nekoliko puta udavala pa ste se često selili?

Oduvijek sam živio život lutalice. U sebi imam onaj ‘ciganski duh’ i takav život mi se oduvijek činio ispravnim. Jednostavno sam odmalena naviknut biti na putu i nikako se nisam mogao skrasiti. Obožavao sam obilaziti i otkrivati nova mjesta, neprestano se seliti. Razgledavati i unajmljivati stanove, odsjedati u hotelima... I onda sam napunio 40 godina. Taj je rođendan za mene bio prilično težak, možda zato što sam shvatio da konačno odrastam. Tada sam napravio veliki preokret i kupio kuću. Želio sam imati vlastiti dom.

Café24: Kažete da ste se često selili, no postoji li još koje mjesto koje biste voljeli vidjeti i istražiti?

Naravno, ima još puno mjesta koje želim vidjeti. Nikad nisam bio u Africi, na Bliskom istoku i u Brazilu, a ni Južnu Ameriku nisam dovoljno istražio. Velika mi je želja posjetiti Sjeverni i Južni pol. Već dugo želim pješice prijeći cijelu Saharu. To mi se već dugo čini kao izvrstan plan!

Café24: Izgubili ste puno bliskih ljudi u životu i zbog toga vas mnogi smatraju vrlo tužnom osobom? Jeste li stalno tužni?

Smatram da svaka slika za sebe govori tisuću riječi i da ni jedna od njih nije ispravna, kao ni istinita. Ja sam zapravo vrlo sretan čovjek, ma što god se drugima činilo.