Na žalost to nije do škole nego do sustava i carneta. Međutim ima jedna druga stvar, a to je da se godinama ta djeca koje imaju određene poteškoće izravno upisuju u programe koje oni žele, a najčešće se upišu u četverogodišnji program koji je njima svakako pretežak i dobar dio njih ne završi unatoć prilagođavanju samih nastavnih programa. Zašto centar ne preporuči roditeljima koji bi program bio najbolji za njihovo dijete, a ne omogućavati upis u program koji završiti neće. Unatoć prilagodbi sadržaja ne znači da će dobiti pozitivnu ocjenu na kraju godine jer kurikulumom je propisano minimalna razina znanja koja je potrebna za ocjenu dovoljan. Kako sam u tom sustavu već 20 godina znam koje probleme imaju roditelji tih učenika upisanih u četverogodišnji program, a daleko manje imaju oni čije je dijete upisano u trogodišnji program. U zadnjih 7-8 godina koliko traje ta tzv inkluzija puno klinaca je integrirano u redoviti oblik obrazovanja i to svakako odobravam jer i ostala djeca su prihvatila da je normalno biti različit i samim time počeli smo po tom pitanju biti društvo s odgovornošću, ali još uvijek tu ima prostora za popravak određenih nedostataka i nedorečenosti. Osobno puno radim upravo s učenicima koji imaju određene poteškoće i to su krasni neiskvareni klinci koji puno puta znaju iznenaditi i odraditi određene vježbe kvalitetnije nego ostali. Bitno je samo da upišu program koji oni mogu savladati, a to je u 90% slučaja trogodišnji.