Po zadnjoj presudi suda u Strazburgu ( Statileo protiv RH) je utvrđeno osnovno ljudsko pravo za svakog vlasnika stana s tvz. zaštićenim najmoprimcem i to pravo na primanje tržišne najamnine od dana ratifikacije konvencije 1997 godine (to je nešto više od 200 mjeseci). Taj dug raste oko 2 milijuna eura mjesećno, a vlada izbjegava otvaranje javne rasprave u Saboru. Zašto? Zašto skoro 3 tisuće obitelji živi besplatno u tuđim stanovima? Zašto vrijede pravni običaji za stanove iz 1945? Zašto ti tvz. zaštićeni najmoprimci nemaju društveni položaj jednak čuvarima nacističkih logora jer priznali oni to ili ne psihički zlostavljaju uz pomoć države dan danas označenu sociološku skupinu koja je 1945 imala višak stambenog prostora. Nije na nama vlasnicima određivat kako te "čuvare" treba država nagradit, mi nećemo protestirat ukoliko država tim "čuvarima" pokloni imovinu i 10 puta vrjedniju od naših stanova, ali mi te stanove ne prodajemo ni za što. Država će se morat ispričat za psihičku torturu vlasnika stanova i to vrlo brzo. Vlasnici traže ispriku, novčanu nadoknadu do tržišne najamnine od dana ratifikacije konvencije o ljudskim pravima i naravno prazan stan u najkraćem mogućem roku, a ne dužem od 3 mjeseca od stupanja na snagu izmjena zakona o najmu stanova.