1. Dio.....Ni moju malenkost ne "muči nas ostanak u izolaciji, pod posebnim mjerama, niti "opasnost da ćemo se zaraziti ili nešto gore,,,, Mene muce pitanja koja su me mucila  i prije ovog najnovijek zla u kojem je  Hrvatska trenutno, a da budem iskren, bojim se i odgovora na njih.  PITANJA SU; Ima li jos nade za neku drugaciju, bolju i ljepsu Hrvatsku  Da li ima nade za bilo kakvu Hrvatsku? Da li cemo, za svojih zivota, ikad vise vidjeti realnu snagu i ponos jedne neoavisne, suverene, vedre i bezbrizne Hrvatske?  Da li cemo ikad jos na licima nasih sugradjana vidjeti znake bilo kakvog entuzijazma, energije, optimizma i vjere u bolje sutra? Da li cemo kad se ovo jednom zavrsi  dozivjeti da vidimo ikad jos ljubazne i pozrtvovane hrvatske medicinske sestre, fine i strpljive hrvatske sluzbenice na salterima, dobronamjerne i normalne hrvatske policajce, nepotkupljive hrvatske suce i profesore, hrvatske tajkune koji su spremni da s drugima podjele makar mrvice sa svog prepunog stola, hrvatske ministre koji daju ostavke iz moralnih razloga, sretne hrvatske brakove pune uzajamnog postovanja i obostrane trpeljivosti, hrvatske politicare koji ispunjavaju ono sto su nam obecali na izborima? I da li uopce zelimo da nasa djeca studiraju i zive u Hrvatskoj bez obzira  na  njeno buduce uredjenje i vladu, ma kako se zvale hrvatske ulice i avenije, ma ciji spomenici krasili njene trgove?......kraj u nastavku ispod.........