Igrali smo skupa u Metkoviću, bili cimeri na OI u Ateni. On je i kao Červarov pomoćnik znao preuzeti odgovornost, pokazivao je tu pozitivnu drskost. Ja ga kao takvoga poznajem odavno, kaže Goluža
DOMINIKOVIĆ - IZBORNIK ZA POVIJEST
Kauboj je postao šerif: Zvali su ga Dačo, imao je dugu kosu...
Imate 45 sekundi, treba nam brzi gol, nemamo vremena, treba nam cepelin, igrajte cepelin!, vikao je Davor Dominiković.
Onako robustan gotovo da je razgrnuo glavnog trenera Linu Červara i uzeo riječ. Bilo je to tijekom Svjetskog prvenstva prošle godine u utakmici Hrvatske i Njemačke. Nije se ustručavao preuzeti inicijativu, riječ...
Pokretanje videa...
00:05
Kao što se nije ustručavao zagrmiti na Halila Jaganjca u polufinalu juniorskog SP-a protiv Portugala:
- Nemoj ga gledati, poderi ga, nema šuta!
To je Davor Dominiković (41), nekad ministar obrane originalnih “kauboja”, danas šerif koji je iskovao prvu juniorsku svjetsku medalju hrvatskog rukometa.
- Davora se jako dobro sjećam iz Metkovića, stariji sam od njega, ali smo neko vrijeme trenirali i igrali skupa, a kasnije smo bili i cimeri 2004. u Ateni. Oduvijek je imao tu crtu pozitivnog karaktera, izraženu ambiciju, kao uostalom i svi mi koji smo odrasli i počeli rukomet igrati u Metkoviću – prisjetio se rukometnih početaka Davora Dominikovića njegov suigrač Slavko Goluža.
Otkrio nam je Goluža i kako je Dominiković u mladosti naglo izrastao i postao ozbiljan rukometaš, no isto tako i da mu je žao što njegov rukometni razvoj nije išao onako kako je trebao.
- Šteta što se na koncu pretvorio u obrambenog igrača, jer imao je potencijala za puno više. Dok smo igrali skupa on je bio prvi lijevi bek, ali stjecajem okolnosti je kasnije igrao gotovo isključivo obranu.
Metkovska škola rukometa poznata je po tome da je odgajala karakterne, odgovorne i požrtvovne igrače, tako da nije ni čudo da sve te karakteristike ima i Davor. I kao igrač, ali i kao trener.
- Metković je rukometni grad, tu tradiciju i navike smo svi naučili u klubu, ali moraš imati i ono nešto u sebi, a Davor to definitivno ima. Sad svi spominju te time-oute, ali sjetite se da je on i kao Červarov pomoćnik znao preuzeti odgovornost, da je pokazivao tu pozitivnu drskost. Ja ga kao takvoga poznajem odavno.
Davor je na početku svog trenerskog puta, a Goluža smatra kako su Sesvete idealna sredina.
- Početak mu je više nego dobar, dobio je priliku voditi Sesvete i učiti, svatko tko želi postati trener mora negdje ''ispeći zanat''. Svi misle da sve znaju, da su rođeni za reprezentaciju i velike klubove, ali zanat se treba ispeći, jednako kao proći staž nakon završenog fakulteta. Ja sam radio dvije godine u Sisku, svaki dan prelazio 150 kilometara, i najbolje znam da mu nije lako svaki dan po gužvi u Sesvete, ali volju, želju i ambiciju ima... A to je najvažnije.
Gotovo da i ne postoji dječak koji je odrastao u Metkoviću a da nije dobio nekakav zanimljiv nadimak, no Davor je i po tome specifičan.
- Ja sam ga oduvijek zvao Davor, neki su ga zvali 'Dačo', ali mislim da to nije nikad zaživjelo. Jedino čega se sjećam iz tih vremena je da je uvijek bio pozitivac, i da je imao dugu kosu, koja se vremenom, kao i moja, malo prorijedila... - nasmijao se Goluža, koji je poželio ispraviti navode kako ova generacija nije do sada imala značajnijih uspjeha.
- Oni su bili viceprvaci svijeta u Koprivnici 2014. godine, a u finalu su izgubili protiv Francuza već dobivenu utakmicu. Vodili su šest razlike, i na kraju izgubili šest razlike. Dvije godine kasnije su bez Jaganjca i Vekića bili četvrti, a u polufinalu i u utakmici za broncu su poraženi s po jednim golom razlike. Lani su bili peti u Sloveniji, i to bez ozlijeđenih Jaganjca i Šarca...
Goluža tvrdi da je ovo jako dobra generacija, no generacija pred kojom je jako puno rada da bi mogla dati kvalitetne igrače za A vrstu.
- Vidi se sezona Bundeslige koju je odigrao Martinović, vidi se iskustvo Jaganjaca i Šarca u Ligi prvaka, ugodno iznenađenje su golman Ereš koji brani u Spačvi, pa mali Mileta koji ima par godina seniorskog rukometa u Labinu, Vistrop koji samo stjecajem okolnosti ove sezone nije imao veliku minutažu, pa i iskustvo Vekića koji je cijelu prošlu sezonu igrao jaku obranu kod Červara. Imamo dobru okosnicu momčadi, četiri iskusna igrača i nije iznenađenje finale s Francuzima, mislim da su to dvije najbolje reprezentacije u ovom trenutku.
Potencijala ima, no pravo je pitanje mogu li ti momci sutra izrasti u nositelje A reprezentacije.
- Sve je na njima i trenerima, koliko budu radili, toliko će i napredovati. Premda, koliko nam je kvalitetna liga i koliko ulažemo u rukomet, mi postižemo sjajne rezultate – zaključio je Goluža.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
