Karavana motora tradicionalno stigla u Grad Heroja: 'Fokus treba ostati na braniteljima'

Ideja je došla 2008. godine. Prijatelj i ja smo sjedili, na televiziji su se vrtili heroji Vukovara i tako smo započeli priču o tome da on nikada nije bio i da bi bilo super da te godine idemo zajedno jer smo zajedno i bili u Moto klubu. Prvo smo predložili u klubu, oni su pristali, a onda smo postavili na forume, ideja je zaživjela , pa nas je već te godine oko 350 ušlo u Vukovar, rekao nam je Đani Radovanović, idejni tvorac karavane i predsjednik Moto kluba Korčula.

Povodom obilježavanja trideset i prve godišnjice Sjećanja na žrtvu Vukovara, Moto Klub „Korčula“ u suradnji s udrugama proisteklim iz Domovinskog rata i moto klubovima iz čitave Hrvatske, organizirao je tradicionalnu karavanu od Prevlake do Vukovara.

Karavana motora postala je svojevrsni simbol obilježavanja Dana pada Vukovara. Motoristi diljem Hrvatske, od juga prema sjeveru, pa sve do istoka, priključuju se karavani kako bi 18.11. u Vukovaru odali počast žrtvi branitelja. Put traje pet dana, a neki motoristi pređu više od 1000 kilometara pod geslom 'zajedno u ratu- zajedno u miru'.

- Nije bila ideja da ovo postane tradicija, ali u ljeto 2009. nas je nazvao predsjednik Udruge branitelja Trpinjske ceste i pitao hoćemo li opet doći u Vukovar. I tu je počela tradicija stara 15 godina- kaže Đani.

- Na početku nisam mogao ni zamisliti ovakav odaziv, ove je godine na Korčulu je stiglo 105 motora iz cijele Hrvatske, ali i Njemačke i Austrije, da krenu s nama.

Đani je branitelj, kao 19-godišnjak je ranjen. Zasmetalo ga je skrivanje i iskrivljavanje istine, stoga je čvrsto odlučio nastaviti s ovom pričom.

- Puno je ljudi uvidjelo iskrenost u ovome što radimo. Ja se godinama trudim ograničiti broj ljudi u organizaciji i ne miješati politiku u ovo. Ne želim da išta makne fokus s branitelja i počasti koju im dolazimo iskazati.

U nedjelju, 13. studenog, krenuli su iz Smokvice, a završit će 18.11., dolaskom u Grad heroja.

Marko (70) je najstariji sudionik karavane, a između njega i Mate (16), najmlađeg člana, su 54 godine razlike.

Marko putuje iz svog Dubrovnika prema Vukovaru od prve karavane 2008. godine.

- Bio sam na 13 karavana i mogu reći da je prva bila najteža. Bilo je zima, nismo imali opremu, a nismo ni znali što nas čeka. Svako mjesto kroz koje prođemo ima svoje čari i svugdje nam je lijepo. Vrijeme nam je zapravo najvažnija stvar, hladnoća nije toliki problem, ali kiša uistinu jest- rekao nam je Marko (70) iz Dubrovnika.

Većina se slaže da ovaj put najviše otežavaju padaline. Bilo je situacija kada su se borili sa snijegom i ledom.

- Po meni je 2017. godina bila najgora jer nas je u isto vrijeme uhvatio snijeg, led, kiša i hladnoća. Vodio sam tada unuku Katu, dvanaestogodišnjakinju, a njoj je čak i tada bilo super- rekao nam je Boško koji je iz Kaštela došao s kćerkom.

Vrijeme bajkere ni ove godine nije štedjelo, ako izuzmemo jug po kojem je, kako kažu, barem dijelom bilo ugodno voziti. Nazebli i umorni, možda bi poželjeli stati. Međutim, kada posjećuješ nekog tko pod cijenu života nije odustao, stisneš zube i nastaviš.

- U Vukovar su me natjerale suze- rekao je jedan od bajkera, ujedno i branitelj.

Snježana Vidaković (62) iz Slavonskog Broda, prva je žena u povijesti karavane koja je iz svojeg grada doputovala u Dubrovnik i onda od tamo s krenula s karavanom.

- Preko Bosne i Hercegovine sam se spustila do Dubrovnika. Odavno imam ideju da putujem tako, no tek prošle godine sam to uspjela realizirati. Ovo mi je drugi put da sam ovdje. Svake je godine predivno, no ova je posebna. Ima dosad najviše sudionika.

Snježana je braniteljica, u rovovima je provela 9 mjeseci. Motor vozi već 50 godina, od svoje dvanaeste. Vukovar obožava, kaže, i kada se radi o bilo čemu vezano uz taj grad ništa joj nije teško.

Karavana je prošla kroz brojne hrvatske gradove i mjesta. Svake ih godine dočekuju nasmiješeni građani, a tamo gdje se zaustavljaju uvijek ih čekaju okrjepa i ugodno društvo.

Na ovakvim akcijama razlike među ljudima nestaju. Više nije bitno tko je odakle i tko vodi kakav život. Funkcioniraju kao jedno, zajedno sa svim dobrim ljudima koji ih ugoste i daju energiju za nastavak.

Na kraju puta ponosno stoji grad. Veličanstven grad čiju su povijest satkali heroji.

Upravo se tim herojima svake godine vraćamo kako bi im zahvalili i dali do znanja da njihova žrtva nikada neće biti zaboravljena.