Dočekao sam to napokon u 34. godini. Jedinstven je osjećaj, prvi put na Svjetskom prvenstvu nakon toliko godina u reprezentaciji. Moram priznati da mi je to falilo, rekao je Dario Marinović nakon pobjede protiv Poljske
Kapetan nas odveo na SP pa u društvu sina zaplakao: Nema ljepše stvari u životu od ovoga
Fenomenalne scene iz Draženova doma oduševile su cijelu Hrvatsku. Više od tri i pol tisuće navijača došlo je podržati hrvatske futsal reprezentativce na putu do prvog Svjetskog prvenstva nakon 24 godine. Nervoza i iščekivanje bilo je veliko, ali hrvatski reprezentativci konačno su srušili to prokletstvo i plasirali se na Mundijal koji će se u rujnu ove godine igrati u Uzbekistanu.
U prvoj utakmici slavili smo 3-2, a ta pobjeda na kraju nam je i donijela plasman dalje. U Draženovu domu vodili smo 2-0, imali zicere za riješiti sve dvojbe, no Poljaci su zaigrali u završnici s golmanom-igračem, zabili nam dva gola i donijeli dramu. Ipak, uspjeli smo preživjeti i slavlje je moglo započeti nakon posljednjeg sučevog zvižduka. Rastrčali su se naši igrači parketom, neki se popeli na tribine i slavili s obiteljima i prijateljima.
- Dočekao sam to napokon u 34. godini. Jedinstven je osjećaj, prvi put na Svjetskom prvenstvu nakon toliko godina u reprezentaciji. Moram priznati da mi je to falilo, jako sam to želio. Imali smo pritisak tog neuspjeha, ali mislim da smo zasluženo, uz pomoć ove divne publike, pokazali da smo bolji od Poljske i da idemo na Svjetsko prvenstvo - rekao je oduševljeni kapetan Dario Marinović koji je zabio prvi gol, a drugi je bio autogol Kaniewskog.
Puno velikih generacija nije se uspjelo plasirati na SP, ali vi jeste?
- Bilo je neuspjeha i prošlo je puno godina. Samim time je ovaj uspjeh još veći. Moramo uživati u trenutku, SP će doći brzo, moramo ovo proslaviti i dočekati spremni Mundijal. Nećemo biti prolaznici.
Je li bilo panike?
- Bilo je. Ja sam malo hladniji u tim situacijama, ali to su jaka pražnjenja. Tko nije to doživio u sportu, ne zna to.
Sin je vidio kako tata zabija?
- Nema ljepše stvari u životu - rekao je Marinović i rasplakao se. Cijelo vrijeme tijekom intervjua je u naručju držao svog sina, ali emocije su na kraju popustile.
A izvan sebe od sreće je bio i izbornik Marinko Mavrović.
- Mislim da smo nakon 2-0 očekivali taj treći gol da riješimo utakmicu. Nije se to dogodilo i ušli smo u probleme. Postružin je dobio crveni karton i pet na tri je teško braniti. To mi je žao jer smo jako dobro izgledali, skoro smo izdržali bez primljenog gola. Zaslužili smo na kraju izdržati pritisak - rekao je Mavrović.
O atmosferi. Navijači su vam dali podršku u završnici?
- Bili su nam šesti igrač. Ja sam kao igrač i kao trener od prvog prvenstva tu, evo bili smo mali sport, ali doživjeli smo ovako velike stvari i punu dvoranu.
Puno generacija nije išlo na SP, ali sad smo nakon 24 godine uspjeli se plasirati.
- Ja sam stariji od nekih igrača koji su bili u Gvatemali. Jedan dugi period bez SP-a, ja sam bio sudionik kao igrač i pomoćni trener. Imali smo puno razočaranja, puno puta smo se vidjeli na Mundijalu, ali nismo uspjeli. Napravili smo smjenu generacije, ostavili smo Marinovića i Jelovčića, a ti ljudi su nas odveli na Svjetsko prvenstvo. Zaslužili su to doživjeti, igrali su Euro, samo im je ovo falilo da upotpune svoju karijeru.
Bi li bio grijeh da ne vide SP?
- Bio bi grijeh i baš mi je drago što je Marinović riješio utakmicu.
Kada gledamo rezultat, ispada da je konačna pobjeda ostvarena u Poljskoj?
- Svaka utakmica nosi svoje. Znali su da dolaze u Zagreb s golom minusa. Znali smo da na svako naše vodstvo oni moraju zabiti dva gola za produžetke. Mentalno smo tu bili jači, pogotovo nakon 2-0. Sve se u sekundi okrene u futsalu, nepredvidljiv sport. Mislim da na kraju ispada da je utakmica riješena tamo, ali do zadnje sekunde se nije znalo što će se dogoditi.