Kao beba preživio genocid, sad igra za Barcelonu i sanja NBA

Nakon četiri godine čekanja, životni san Emira Sulejmanovića bit će ostvaren. Mladić koji je rođen pod kišom granata i metaka, u šumi pored jednog kamena, na razmeđu zaštićenih zona UN-a Srebrenice i Žepe, ovog će ljeta debitirati za košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine, javlja Dnevni avaz.

Emirov životni put nije bio nimalo lak. Njegov otac Nedžad rođen je u Lukama, a  majka Vahdeta u mjestu Žanjevo. Nakon sklapanja braka nastanili su se u Bratuncu, a 1987. godine dobili sina Semira. Drugog sina, Emira, dobili su 13. srpnja 1995. godine. Svega 12 dana kasnije, Emir je zajedno s majkom i starijim bratom protjeran na slobodni teritorij u Fojnicu.

Nakon pada Srebrenice i Žepe, Emirov otac je s grupom suboraca krenuo prema Srbiji, ali je uhićen i zarobljen u rejonu Crnog potoka. Nakon zarobljavanja jedan period proveo je u logoru u Šljivovici pored Užica, a potom u Mitrovom Polju. Mnogi su na tom putu ubijeni. On je, srećom, preživio.

Potom je prebačen u Padinsku skelu u Beogradu, a u travnju 1996. odlučio je bolji život potražiti u Finskoj gdje mu se nakon šest mjeseci priključio ostatak obitelji. 

Nakon što su se okupili, Nedžad i Vahdeta počeli su učiti finski jezik. Semir je išao u školu, a Emir je bezbrižno odrastao. Uvijek je bio napredniji i vižljastiji od svojih vršnjaka te je već u ranom djetinjstvu nagovještavao da će se baviti sportom.

Nažalost, 11. prosinac 2000. godine zauvijek je promijenio njihove živote. Vahdeta, srebrenička majka heroina, umrla je u 30. godini. Nedžad je nastavio brigu o maloljetnim sinovima.

Semir je i danas u Finskoj, gdje je zaposlen, dok je Emir odradio trogodišnji ugovor s Barcelonom.

- Otac je sa mnom od prvog dana kada sam napustio Finsku. Prije Barcelone bio sam u ljubljanskoj Union Olimpiji, a gdje god idem ja, ide i on - kaže Emir, a prenosi Dnevni avaz.

U djetinjstvu je najprije trenirao nogomet. Bio je vođa napada svog tima, a uporedno s tim počeo je igrati i košarku. Kada je došao trenutak da se odluči koji će sport nastaviti trenirati, dileme nije bilo.

  - Odlučio sam se za košarku. Bila je to moja odluka. U nogometnom timu trener me iz napada vratio na stopersku poziciju i to mi se nije svidjelo. U košarkaškom timu bilo je mnogo bolje raspoloženje i prijateljstvo, tako da se nijednog trenutka nisam pokajao što sam odabrao taj sport - govori Emir.

Na 21. godišnjicu genocida u Srebrenici, Emiru Sulejmanoviću ostvario se san. Preko srebreničkih šuma, Finske i Barcelone, stigao je do dresa nacionalnog tima BiH.

- Strpljivo sam čekao ovaj dan. Sada je sve na meni. Naći ću se na širem popisu selektora Damira Mulaomerovića i to je velika čast za mene. Moj san se ostvaruje - govori Emir koji sanja da će jednog dana zaigrati i u NBA ligi.