Kad bi u HEP-u smanjili plaće za 50% i otpustili 20% viška (a ima i više % viška) cijena struje bi mogla odmah biti niža za min. 30%. To što je visoka cijena struje, kao bitnog energenta, bila ključan faktor u zatvaranju mnogih pogona i ukidanja mnogih radnih mjesta, nikoga nije briga u Vladi i HEP-u. Pogoni i industrija iz RH sele u BiH i Srbiju. Ljudi ostaju bez posla, mnogi i gladuju. Zaposlenik javnog poduzeća HEP-u s plaćom 8.000 Kn (ukupni bruto oko 15.000) + dodaci i „nagrade“ u jednoj godini košta RH i njene građane oko 200.000 Kn,odnosno svakih 5 godina stvori troška 1.000.000 Kn koji građani plate kroz cijenu el.energije. Suludo je da knjigovođa u HEP-u ima duplo ili tri puta veću plaću u odnosu na knjigovođu u nekoj drugoj tvrtki koja se bavi proizvodnjom. Cijena struje u RH je skoro 100% veća nego u BiH. Država stalno diže cijenu struje i time svaki proizvod iz RH za čiju je proizvodnju potrebna el. energija postaje vrlo skup na globalnom tržištu. Ali zato je zaposlenik u državnom poduzeća HEP je sretan i zadovoljan čovjek u RH i zna za koga će glasati. Zaposlenik u proizvodnom pogonu je na burzi ili ako ima sreće na minimalcu. Zaposlenik u proizvodnji je druga klasa radnika koji mora raditi sve više i sve duže kako bi zaradio za sebe, HEP, državu i za još 2-3 stanovnika RH (nezaposleni, djeca, umirovljenici, zaposleni u javnom i državnom sektoru,..) Proizvodnju država zatire na sve moguće načine i stvara umjetnu gospodu od svojih zaposlenika u javnom i državnom sektoru (HEP je najbolji promjer).