Kako sam prestao biti 'muško' i počeo uživati kao sretno prase

Dezodorans, četkica, žilet i jedna boca koja je istovremeno šampon i kupka. Otprilike tako izgleda cijeli paket moje osobne njege.

Nikad nisam koristio kreme ni losione, cijeli život imam jednu frizuru - jedinica dolje, trica gore. Najbliže što sam se godinama približio ikakvom preparatu bilo je sredstvo protiv dermatitisa. Izbacuje mi crvenilo po koži kad se iznerviram.

Nikad nisam pohodio saune, wellnese, spa resorte, pedikure, manikure, masaže... Ništa. Smatrao sam to tetkastim gubljenjem vremena jer sam se, kao brojne muškarčine, uporno nastojao predstaviti većim muškarcem nego što jesam. Jer se muškost, poznato je, dokazuje bojkotiranjem krema i pilinga.

Počelo je sramežljivo. Jednog jutra, u tajnosti, čisto da vidim koji je to vrag, istresao sam šaku regeneratora na glavu. Preplavio me osjećaj kakav je vjerojatno imao Pavao na putu za Damask. Kao da su mi kore spale s očiju. Progledao sam. Pohotno sam prstima prolazio kroz bujne, sjajne vlasi, igrajući se nikad mekšim pramenovima. 

Sljedeći korak, kako to obično biva, bio je losion za kožu. Pipao sam lice satima nakon toga. Samo jedanput kasnije sam osjetio toliku mekanost. Kad sam dotaknuo kćer na izlasku iz rodilišta.

Potpuna predaja nastupila je prvim odlaskom u jedan od onih hotela koji u podrumu imaju bazene i wellnese. Isuse. Osjećaj je bio kao da sam se pridružio nekakvom tajnom društvu. Sjedio sam u polumraku, znojan, ogrnut ručnikom, dok se u zraku rasplinjavala nekakva misteriozna mješavina vanilije i cimeta. Para se uzdizala u ritmu orijentalne glazbe, a ja sam u toj sauni uživao kao prljavo, sretno prase. Pa onda masaža. Pa one vrele kupelji...

Maloprije sam se vratio iz jednog takvog hotela. Tuširao sam se u ledenoj maglici, hodao kroz nekakve bazenčiće pune kamenja, umivao mrvljenim ledom, potezao drvenu bačvu punu pjenušave vode koja bi se zatim stropoštala s visine... Proveo sam tamo više vremena od supruge.

Već mi nedostaje. Sjedim u frotirskom ogrtaču i nježno gladim mekani rukav dok tipkam ovo. 

Recite što hoćete, ali ako moram birati između ovoga i cjeloživotnog pretvaranja da sam premuževan za guštanje, izbor nije toliko težak.

Više crtica ovog autora pročitajte OVDJE