Kako Plenković "iskorjenjuje korupciju"? Tako što koalira s Bandićem i njegovim ortacima

Šef Carine nosio je torbe novca predsjedniku Vlade, saborski zastupnik nosio je novac u kutijama tom istom premijeru, glavni tajnik HDZ-a nosio je u torbi crni novac za izbore koji je onda sakrio u stranački sef, poduzetnik je nosio u vreći novac direktoru državne tvrtke koji je potom milijune držao u gepeku auta, državna tajnica primila je novac u svojoj kući, a sada vidimo i da je ravnatelj javne televizije nosio novac zagrebačkom gradonačelniku.

To je uglavnom sve što trebate znati o Hrvatskoj.

"Nastavit ćemo s iskorjenjivanjem korupcije", izjavio je jučer premijer Andrej Plenković, komentirajući Uskokova uhićenja u Zagrebu i gradskoj upravi.

Kako je to Plenković dosad iskorjenjivao korupciju? Tako da je četiri godine vladao Zagrebom u koaliciji s gradonačelnikom i strankom koja je namještala natječaje, poslove, aranžmane i nosila novac u torbama. I u te četiri godine Uskok nije smio učiniti ništa, premda je još prošloga lipnja otkrio da je Kazimir Bačić nosio 50 tisuća eura mita na ruke Milanu Bandiću.

Nema više Bandića, nema više koalicije, ali ima hapšenja. 

Nekada je Uskok hvatao političke mrtvace, a sada hvata one prave.

Ukorjenjivanje korupcije

I kako je još Plenković iskorjenjivao korupciju? Tako da je na čelu Hrvatske radiotelevizije držao ravnatelja preraskošne imovinske kartice, osobu koja je ulazila u poslovne aranžmane izvan HRT-a i koja je nosila novac u torbi Bandiću.

Kako još? Tako što je Josipu Rimac držao na mjestu državne tajnice u ministarstvu. Tako što je na čelu Janafa držao Dragana Kovačevića. Tako što je pet godina mandata proveo u obrani, a potom i smjenjivanju, desetine ministara i stranačkih ljudi.

Ako se to zove iskorjivanje korupcije, najbolje bi bilo da se s time napokon prestane. Bilo je previše.

I zapravo, što se Hrvatska više bori protiv korupcije, ona je raširenija i prihvatljivija.

Brojači novca u svakoj kući

Uhitili smo premijera, dvaput smo uhitili gradonačelnika Zagreba, osudili smo ministre i desetine smo ih smijenili, nagledali smo se dokaza, naslušali snimaka i napunili horor pričama o torbama i kutijama novca, o lovi u vrećama i gepeku, o sumnjivoj imovini i neobjašnjenom bogarstvu. 

I svejedno, danas je brojač novca još uvijek neizostavan inventar svake kuće ili elitnog kluba.

Ništa nismo naučili, ničega se nismo uplašili, ništa se nije promijenilo.

Bandićevi ljudi do same njegove smrti uredno su se bavili kriminalom u gradskoj upravi. Plenkoviću, iskorjenitelju korupcije, pod nosom.

Toalet papir

Čak je i javna televizija, nakon bivšeg ravnatelja osuđenog za nabavku nekoliko tona toalet papira, sada dobila ravnatelja koji nosi mito gradonačelniku. Dok kažnjava i tuži svoje novinare koji upozoravaju na korupciju na njegovu Prisavlju.

Plenković misli da može "iskorijeniti korupciju" uhićenjima. Krivo. 

Uhićenja su samo ukras i zabava za raju, ona ništa ne znače, često nikamo ne vode, niti završavaju presudama. Zaboga, Ustavni sud je vratio Bandića na dužnost kako bi mogao nastaviti s kriminalom. Sve do smrti.

Korupcija je u ovoj državi stanje svijesti, dio političke kulture, oblik javno-privatnog partnerstva, ključ bogaćenja, model poslovanja, oblik preživljavanja i funkcioniranja ne samo na javnim funkcijama, nego i među običnim građanima.

Što smo ono pisali o aferi Borg i Plenkovićevim prijateljima koji su digli pola milijarde kuna na lex Agrokoru?

Uskok protiv Uskoka?

Sada se slavi Uskok koji hapsi po Zagrebu. Iako je još prije godinu dana znao za Bačića i Bandića. Zoran Milanović nedavno je dobio slom živaca kad je saznao da je policija nije uhitila poduzetnika koji je Draganu Kovačeviću nosio dva milijuna kuna mita. Osječki suci uredno su primali darove i mito od Zdravka Mamića, pa ih nitko nije dirnuo dok im se Mamić nije išao osvećivati.

Uskok nije taknuo Bandića i njegovu hobotnicu dok je ovaj bio u savezu s HDZ-om. Kakvo je to "iskorjenjivanje korupcije"?

Kao što Bandića i partnere nisu obeshrabrile optužnice i uhićenja, pa ni Uskokov nadzor, tako ni HDZ-ovce nisu pokolebala uhićenja Ive Sanadera i presude njegovim ministrima. Još manje su ih zabrinule reakcije javnosti i pritisak medija. A najmanje su zabrinuti bili HDZ-ovi birači.

Korupcija je dio kulture u državi HDZ-a i njegovih partnera.

A iskorjenjuje se samo kad taj partner umre, odstupi s dužnosti ili postane smetnja u stranačkim obračunima.

Nema tu nikakvog "iskorjenjivanja" korupcije, već njezina normaliziranja i nekontroliranog širenja.