Kako je završio posljednji ruski državni udar: Tri krvava dana, tenkovi na ulicama i kraj SSSR-a

Kako je na obljetnicu raspada SSSR-a pisao Deutsche Welle, 1991.godine Sovjetski Savez se nalazio u slobodnom padu. Industrijska proizvodnja je u opadanju, a nezaposlenost raste kao i galopirajuća inflacija koja je 'pojela' ušteđevinu građana. Izbijaju etnički sukobi, u Gruziji i Azerbajdžanu se puca. Litva proglašava neovisnost kao prva sovjetska republika 1990. godine. U siječnju 1991. godine Moskva šalje posebne jedinice KGB-a u Vilnius. Poginulo je 14 osoba u napadu na televizijski toranj litvanskoga glavnog grada. KGB ne uspijeva vratiti Litvu u Sovjetski Savez. Predsjednik Mihail Gorbačov gubi polako kontrolu nad zemljom.

U ožujku 1991. godine Gorbačov poziva na referendum. Prema službenim rezultatima više od 70 posto se izjašnjava za „očuvanje Sovjetskog Saveza kao obnovljene federacija suverenih republika s jednakim pravima“. Međutim, pregovori u Gorbačovljevoj rezidenciji Novo-Ogarjovo kod Moskve odvijali su se vrlo teško, a sudjelovalo je samo devet od 15 sovjetskih republika. Ipak, predsjedniku je uspjelo dogovoriti novi državni ugovor koji bi sačuvao državnu zajednicu. Potpis je bio planiran za 20. kolovoza 1991. godine, ali to se nije nikad dogodilo.

Dan ranije, 19. kolovoza 1991. godine, dogodilo se ono čega su se na Zapadu mnogi pribojavali – državni udar protiv Mihaila Gorbačova. Skupina sovjetskih tvrdolinijaša, među njima i ministar obrane, ministar unutarnjih poslova te šef tajne službe KGB-a, osnovali su „nacionalni odbor za izvanredno stanje“. Stari komunisti sumnjali su u njegove reforme.

- Vidjeli su da s uobičajenim političkim sredstvima ne mogu ništa postići. Zbog toga su se odlučili na udar - prisjetio se svojedobno Gorbačov, piše Deutsche Welle.

S obrazloženjem da je Gorbačov bolestan, pučisti su zatvorili šefa države i njegovu obitelj u predsjedničkoj ljetnoj rezidenciji na Krimu te prekinuli sve veze s inozemstvom. U Sovjetskom Savezu je proglašeno izvanredno stanje, a na ulice Moskve su izašli tenkovi. Pučisti su izjavili da SSSR žele spasiti od „katastrofe“.

Državni udar je bio neuspješan. Novoizabrani predsjednik Rusije Boris Jeljcin iz svega je izašao kao pobjednik jer se suprotstavio pučistima. Na desetke tisuća ljudi okupilo se ispred njegova sjedišta u Moskvi kako bi prosvjedovali protiv državnog udara. Sve je ostalo mirno, ali stanje je bilo kaotično. Tri osobe su poginule kada je noću kroz grad prolazila kolona tenkova. Nakon tri dana ukida se izvanredno stanje, a Gorbačov biva pušten iz kućnog pritvora i vraća se 22. kolovoza u Moskvu, vidno potresen. Pučisti su uhićeni, a neki među njima su si oduzeli život. Za Komunističku partiju Rusije stiže zabrana djelovanja.

Tvrdolinijaši su državnim udarom htjeli spasiti Sovjetski Savez, ali udar djeluje kao katalizator. Još za vrijeme udara Estonija je proglasila neovisnost. Ubrzo slijede Ukrajina i ostale sovjetske republike. Gorbačov se bezuspješno hvata novoga državnog ugovora. Tri mjeseca nakon državnog udara predsjednici Rusije, Ukrajine i Bjelorusije osnivaju Zajednicu neovisnih država (ZND). 26. prosinca 1991. godine Sovjetski Savez i službeno prestaje postojati, a Gorbačov gubi vlast i daje ostavku kao predsjednik, piše DW.

Boris Jeljicin vodit će Rusku federaciju sljedeće desetljeće, kroz turbulentne 90-e. I on sam je 1993. slao tenkove na ulice tijekom ustavne krize kada ga je parlament pokušao opozvati. Nakon desetodnevne blokade zgrade parlamenta i borbi između pristaša Jeljcinove smjene i policije, vojska je ugušila pobunu i Jeljcin je preživio na vlasti. Sve do Stare godine 1999., kada odstupa s dužnosti i predaje vlast premijeru Vladimiru Putinu, koji zemljom vlada do danas i sada se suočava s pobunom do jučer odanih plaćenika iz skupine Wagner, na čelu s Jevgenijem Prigožinom.