Kako to da je isto ubojstvo na Zrinjevcu "svježe" dok je u Turopolju "zastarjelo? Odgovor, čini se, leži u vanpravnoj sferi. Kontradikcija je zapanjila javnost...
Hrvatsko pravosuđe upravo je isproduciralo još jedan izvanserijski skandal. Dva suda, zagrebački i gorički, dvojici ljudi suočenih s istim uhidbenim nalogom, za isti slučaj - ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983. godine - razrezalo je dva dijametralno suprotna pravorijeka.
Zagrebački sud, točnije, Ivan Turudić, ocijenio je kako Josipa Perkovića treba isporučiti Njemačkoj jer za ubojstvo Stjepana Đurekovića nije nastupila zastara. Velikogorički sud ocijenio je, pak, da Zdravka Mustača nije moguće isporučiti jer je ubojstvo u zastari. Nevjerojatna kontradikcija zapanjila je javnost, koja je već oguglala na sudske nepodopštine.
Kako to da je jedno te isto ubojstvo na Zrinjevcu "svježe" dok je u Turopolju "zastarjelo? Odgovor, čini se, leži u vanpravnoj sferi. Žestoki bijes s Markova trga, na kojemu je anonimni, ali visoki izvor sasuo drvlje i kamenje na Ivana Turudića, optuživši ga za "državni udar vodenim pištoljem" - bujna metaforika otkriva da je izvor sam premijer, jer samo on rabi tako rogobatne metafore - ukazuje na to da je Vlada imala razloga vjerovati kako će oba suda donijeti usklađenu odluku, onakvu kakvu je donio sud u Velikoj Gorici.
Je li Turudić, koji se sam nametnuo u sudsko vijeće, vijeću namjerno nametnuo odluku o izručenju Perkovića kako bi izazvao Vladu? Po pravosudnim se kuloarima priča da je njegova karijera u silaznoj putanji, odnosno, da bi u dogledno vrijeme mogao odletjeti sa Županijskog suda. Turudić to zna, pa je navodno želio ispasti žrtva - bio je za isporuku Perkovića Nijemcima, tim je činom praktički otpočela lustracija u Hrvata, pa bi ovaj sudac, Šeksov liebling, pri prvoj idućoj smjeni vlasti mogao računati na nagradu od HDZ-a - izbor u Vrhovni ili Ustavni sud. Zato je, tvrdi se, poremetio sve državne planove s Perkovićem i Mustačem. Danas se, naime, čini posve očitim da će Vlada učiniti sve da svoje najvažnije špijune ne izruči Nijemcima. U tom su smislu očito spremni tražiti od Sabora tumačenje primjene zakona, jer je Sabor, kao zakonodavac, zadnja instanca za tumačenje zakona.
Milanovićev bijes i komentiranje prvostupanjske sudske odluke u Hrvatskoj je izazvalo žestoku reakciju Branka Hrvatina, no to je manje bitno. Činjenica je da je Vlada otkrila da kani intervenirati u sudsku odluku, i da želi opstruirati europski uhidbeni nalog. To vjerojatno vodi prema zaoštravanju odnosa s Bruxellesom - pritisak izvršne vlasti na pravosudnu, nakon koje gorički sud udovoljava Vlada nedopustiv je - a sigurno znači sukob s Berlinom.
I gorička i zagrebačka odluka ići će nakon žalbe na Vrhovni sud. On će sigurno ujednačiti kriterije. Mustač i Perković spojili su i obrane, jer u Hrvatskoj imaju isti problem - isporuku. Tek u Njemačkoj može doći do izražaja eventualna konfliktnost njihovih obrana.
No, u ovoj priči ne treba zaboraviti ni Ustavni sud. Nije, nada se obrana Perkovića i Mustača, nerealna opcija prema kojoj će taj sud - u kojemu ima dosta ljudi koji ne bi bili sretni da se dvojicu špijuna isporuči Njemačkoj - privremeno spriječiti izručenje. A privremenost na ustavnom sudu može trajati dovoljno dugo dok se ne nađe neko rješenje koje vlada neće proglasiti "državnim udarom s vodenim pištoljem".
Kakve pouke iz ovoga mogu izvući obični građani? Prvu, da je hrvatsko pravosuđe nalik na lutriju. Odluke se temelje na zakonima, ali svakome na kraju bude onako kako mu je pao grah. Osim, ako na svojoj strani nema moćnike koji u pravom trenutku mogu okrenuti odgovarajući telefonski broj. U ovom slučaju, problem je ležao u činjenici da su, očito, postojala dva telefonska broja...
