Zar Zoran Milanović doista želi ostati upamćen kao premijer nakon čijeg je govora na obljetnici Oluje policija privodila provokatore koji su mu zviždali i provocirali ga?
Zar Zoran Milanović doista želi biti upamćen kao premijer koji je hapsio one koji su mu zviždali?
U kninsku policijsku postaju danas je privedena jedna osoba zbog remećenja javnog reda i mira na jučerašnjem obilježavanju godišnjice Oluje, kad je govor premijera Milanovića prekidan zviždanjem i galamom. Policija navodno traga i za ostalim počiniteljima.
Tako smo napokon saznali da je zabranjeno zviždati za vrijeme premijerova govora. I dobacivati iz mase. I provocirati. I biti kreten.
Franjo, Ivo, Zoran
Ivo Sanader hapsio je one koji su širili njegove fotomontaže na Facebooku, Franjo Tuđman prisluškivao je, pratio, sudski gonio svoje političke protivnike i kritičare. A sada im se pridružio i Zoran Milanović, kao premijer kojemu se ne smije zviždati.
Naravno, zvižduci su bili programirani, provokacije politički motivirane, nered orkestriran, a počinitelji oskvrnuli upravo onu svetinju u koju se najviše zaklinju. I pritom su nedemokratski onemogućavali premijera da govori. Ali ako se tada - na javnom skupu - nije smjelo zviždati političaru, kad se onda smije?
Ili je dozvoljeno samo pljeskati?
Sloboda govora
Policija nije ovim privođenjem zaštitila dostojanstvo jučerašnjeg skupa, već izvršila udar na slobodu govora i izražavanja mišljenja. Političari su, kao javne osobe na javnom skupu, podložne kritici i provokacijama. Građani ih biraju, građani ih imaju pravo javno kritizirati. Pa makar bili Karamarkovi provokatori.
Osim toga, politički gledano, ovo je nešto najgore što je Milanović mogao učiniti za sebe, a nešto najbolje za svoje protivnike. On osobno i njegova vlada predstavit će se kao tašti autokrati koji hapse oni koji se s njima ne slažu i usude im se zviždati na javnom skupu. To je nešto što bi se očekivalo od Tomislava Karamarka.
"Ljevičarski teror"
S druge strane, od zviždača će napraviti žrtve "ljevičarskog terora". Ispast će da su imali pravo kad su mu zviždali i vrijeđali ga. Otkrili su njegovu pravu narav. I čekat će svaku sljedeću priliku kad premijer promoli glavu izvan Banskih dvora.
To je, međutim, tako tipično za Milanovića i njegovu Vladu. Prvo se javno obračunavao sa svima koji su se usudili kritizirati ga, ministri su novinare nazivali kretenima, a sada su počeli s policijskim privođenjem onih koji im zvižde.
Kao da čitamo vijesti iz Sjeverne Koreje, a ne iz Hrvatske.
Jasno, Zoran Milanović ima pravo mrziti kad mu se zviždi i kad ga se vrijeđa i pljuje. No, u tom slučaju je promašio profesiju.
Vladaj i trpi
Politika je javna dužnost, a u demokraciji bi građani (kakvi god bili) morali imati pravo na izražavanje nezadovoljstva prema onima koji vode državu. Sve do granice fizičkog napada.
Ovaj potez policije otvara put prema verbalnom deliktu, jačanju kulta ličnosti, autokraciji i gušenju slobode izražavanja.
Možda su zviždači bili budale, kako ih je nazvao ministar branitelja Fred Matić, ali u demokraciji oni imaju pravo biti budale. Kao što premijer ima pravo svašta govoriti na svojim presicama. I zbog toga biti kritiziran.
Koliko god radio u korist vlastite štete, Milanović još više radi u korist svojih protivnika.
