Kako je 'ekstremna ljevica' izabrala 'ekstremnog desničara'

"To niti je zeleno, niti lijevo, to je ekstremno lijevo i to će biti raskrinkano i zaustavljeno u drugom krugu" prijetio je proljetos Miroslav Škoro, ondašnji predsjednik Domovinskog pokreta, uoči drugog kruga izbora za gradonačelnika Zagreba i poručio: "Tako mi Bog pomogao".

Sada je ta "ekstremna ljevica", kako je Škoro nazvao Tomislava Tomaševića i Možemo!, na mjesto ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak izabrala Darka Richtera, kandidata Domovinskog pokreta na prošlim lokalnim izborima.

Osobu koja je izjavila kako je potpomognuta oplodnja "u suprotnosti s Božjim zakonima".

Nije moglo bizarnije. Stranka "ekstremne ljevice" bira na natječaju kandidata "ekstremne desnice". Je li to uopće bitno? 

I zašto zapravo jest?

Politički i svjetonazorski stavovi primarijusa Richtera ovih su dana preplavili javnost, zabezeknuli simpatizere i glasače platforme Možemo!, a onda  natjerali Tomaševića i njegovu stranku da se jednim dijelom ograde od tog izbora - odlučivalo je Upravno vijeće - a drugim dijelom da pojasne zašto je taj izbor opravdan.

Gdje je stručnost?

Prvo, objasnli su kako su željeli prekinuti praksu biranja ljudi po principu klijentelizma i političke podobnosti, već su u prvi plan stavili stručnost. A opet, Richter nikada nije bio ravnatelj bolnice i trenutno je umirovljenik, što je bivši ravnatelj Srebrnjaka Boro Nogalo ocijenio "nedopustivim", a osim toga, Richter se aktivno uključio u politiku, javno je promovirao, pa i nametao svoje političke i svjetonazorske stavove.

Nije Richter htio ostati u domeni stručnosti, još ni onda kad službeno nije bio umirovljenik. Pa je tako 2010. u Glasu koncila izjavio kako je potpomognuta oplodnja "silovanje u epruveti" i da je "u suprotnosti s Božjim zakonima", a bio je i član Hrvatskog katoličkog liječničkog društva. S kojim ljevičari i feministkinje, mnoge od njih bliske platformi Možemo!, odavno ratuju.

Božji zakoni

Drugo, Možemo! naglašava da bi njihov stav oko Richtera bio drugačiji kad bi se "radilo o bolnici koja pruža zdravstvenu skrb iz područja u kojem bi stavovi ravnatelja mogli utjecati na kvalitetu i dostupnost tih usluga". Misleći pritom vjerojatno na pobačaj i priziv savjesti.

Ali opet, kad se liječnik bilo koje struke poziva na Božje zakone, onda se postavlja pitanje njegove odanosti struci i znanosti, u bilo kojoj grani medicine.

Treće, Možemo! podsjeća kako liječnici i drugo zdravstveno osoblje ne mogu napredovati jer nisu "nečiji", zbog svojih osobnih i političkih uvjerenja nikad nisu od vladajućih izabrani na pozicije na kojima bi trebali biti po svojim kvalifikacijama, znanju i iskustvu. Naglašavaju kako "takvih ima i u platformi Možemo!".

On je već "nečiji"

Richter se svojim izjavama i intervjuima, kao i angažmanom na lokalnim izborima, politički i svjetonazorski deklarirao, odnosno odredio se kao "nečiji", pa i svojim članstvom u HKLD-u. Možemo!, dakle, nije izabrao stručnjaka koji s politikom - i to radikalnom - i ideologijom nema doticaja. Dapače.

"Nikada nećemo doći do one promjene koja ovoj zemlji treba i zauvijek ćemo u svemu imati 'naše' i 'njihove'", poručili su iz Možemo! na Facebooku.

S tim da je Richter jasno pokazao da želi biti "njihov". Gurao se da to svima pokaže. Aktivno se angažirao. Javno promovirao. On je svime pokazao ne samo da jest, nego da i želi biti, dijametralno suprotan politici i vrijednostima platforme Možemo.

Zbog toga je ovo imenovanje šokantno, na koncu i pogrešno. Kao veliki autogol Tomaševića i njegove platforme.

Birači su na izborima glasali za jednu opciju kako bi, između ostalog, i promovirali vrijednosti bliske toj političkoj opciji. Richter je mogao svoja svjetonazorska uvjerenja i političke stavove zadržati za sebe i u tom smislu moglo bi se razgovarati o stručnosti. Koja je u ovom kontekstu za neke također suspektna.

Baš Domovinski pokret

Richter se pritom nije priključio bilo kojoj političkoj opciji. Odabrao je upravo Domovinski pokret, stranku koja koketira sa šovinizmom, nacionalizmom, povijesnim revizionizmom, koja je protiv pobačaja i manjina i gejeva i Srba...

Komentirajući potpomognutu oplodnju i ulazeći u članstvo Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, Darko Richter svjetonazor miješa s medicinom, pozivajući se na Božje zakone. 

Kako je Možemo!, odnosno Upravno vijeće koje je nova vlast postavila u bolnicu Srebrnjak, uopće došlo do toga da se baš Richtera, umirovljenika bez upravljačkog iskustva, svjetonazorski obilježenog liječnika s političkim aspiracijama, postavi na mjesto ravnatelja?

I upravo zato, zbog kadrovskog odabira koji je dijametralno suprotan, pa i direktno suprotstavljen, svemu onome za što se Možemo! zalagao ili se zalaže, odnosno onome u što vjeruju njegovi birači i simpatizeri, ovaj izbor mogao bi duboko naštetiti reputaciji i kredibilitetu Tomaševića i njegove ekipe u Zagrebu.

Možemo! je na izborima igralo na emociju, na privrženost, na promociju vrijednosti i na transformaciju Zagreba. 

A Darka Richtera bi - da karikiramo, ali ne previše - na ravnateljsko mjesto Srebrnjaka vjerojatno postavio Miroslav Škoro, da je pobijedio na izborima za gradonačelnika. 

Tomaševićeva batina

Procedura izbora je poštivana. Ali kriteriji su diskutabilni. I stručni, i politički, i svjetonazorski.

Izabrali su umirovljenika koji nikad nije bio ravnatelj, koji se poziva na Božje zakone i svjetonazor, koji se politički angažira uz desnicu koja je na izborima huškala upravo protiv te Tomaševićeve "ekstremne ljevice".

Htjeli su promovirati stručnost, nasuprot politike, pa izabrali političara koji svjetonazor stavlja ispred struke. I koji sada mora surađivati s onima koje je njegov bivši šef iz Domovinskog pokreta (iz kojeg se navodno jučer iščlanio putem Whatsappa) nazvao "ekstremnom ljevicom".

Pitanje je koliko dugo će Tomašević i Možemo! stajati iza ove odluke, kao što će se vidjeti hoće li Richter biti uspješan na čelu Srebrnjaka. 

Ipak, ostaje dojam kako je Tomašević na krivom primjeru promovirao stručnost, političku otvorenost i inkluzivnost. Odabrao je batinu kojom će ga mlatiti po glavi.