Kako je Albina učinila nemoguće i Eurosongom ujedinila Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića
Ta silna pretjerivanja oko jedne marginalne muzičke priredbice postala su pravilo. Teško je na bilo kojem drugome mjestu vidjeti toliku količinu kiča, provincijskoga kreveljenja u kamere, skakutanja po pozornici...
Možete li se sjetiti ijednog sportskog događaja u čijem je finalu nastupila reprezentacija Hrvatske, a koji je završio porazom hrvatskih predstavnika, a da tome, barem u određenoj mjeri, ako ne i presudno, nisu kumovali suci? Teško. Evo, da ne bi sve ispalo tako crno, sjetio sam se, ipak, jednog sportskog događaja u kojoj je Hrvatsku porazio “objektivno” bolji protivnik, i to bez pomoći sudaca. Radi se, pogađate, o finalnom susretu košarkaškog turnira na Olimpijskim igrama u Barceloni, 1992. godine, kada je reprezentaciju Hrvatske pobijedila možda najjača košarkaška ekipa u povijesti ovog sporta. Pogledajte ova imena: Charles Barkley, Larry Bird, Clyde Drexler, Patrick Ewing, Magic Johnson, Michael Jordan, Karl Malone, Scottie Pippen, David Robinson, John Stockton... Tko bi, a da ne riskira da ispadne obična budala, za hrvatski poraz u ovom slučaju optužio suce? Zato se silna galama podigla nakon prve polufinalne večeri ovogodišnjeg Eurosonga, kada se hrvatska predstavnica Albina Grčić s pjesmicom “Tik-Tok” nije uspjela plasirati u završnicu.
