Kakav je život uz kredit koji "jede" sva moja primanja?

Pročitavši nekoliko članaka vezano za sve muke po kreditima, kreditnim karticama i zaštićenim primanja odlučila sam da vam i ja opišem svoj slučaj. Ja sam za razliku od mnogih još "malo" zaposlena, ali moja priča je slična svim drugim pričama koje ste na portalu objavili. 

U vrijeme kada se kredit još mogao dobiti odlučila sam se na taj korak, jer mi je to onda trebalo. Imala sam dvoje djece na školovanju na sveučilištu i razne druge izdatke, te bolesnog supruga, te je svaki, pa i najmanji pokušaj za pomoć preživljavanju bio u nekoj dodatnoj financijskoj injekciji. Kako je kriza zahvatila cijeli svijet, a ne samo nas, prošlost nas je sustigla surovije nego ikad prije, barem u financijskom smislu.

Isto tako sam prošla s kartičarskim kućama koji niti ne žele saslušati što im imate za reći, ne žele se nagoditi, već su mi samo ponudili kredite za zatvaranje dugovanja, a kad niti to nisam mogla redovito otplaćivati poslali su mi isto trogodišnji kredit na naplatu - u jednom iznosu. Pa što je to ako nije čista pljačka, jer vas dvije godine unaprijed traže da platite unaprijed rate zajedno s kamatama...dakle bezobrazluk i pljačka.

Obišla sam sve banke koje postoje u Zagrebu, svugdje pričala svoju priču iz početka, tražili su me kompletno dugovanje (ja bih ga trebala znati u lipu), a kad po poslovnicama određenih banaka pitate koliki je zapravo vaš dug svaka služba koju nazovete ili dođete osobno vam kaže drugi iznos. Dakle, na šalteru vide jedan iznos duga, na kreditnom drugi, na spornim i rizičnim potraživanjima treći i na kraju nitko pojma nema što ste zapravo dužni. Iza toga vam pošalju otkaz kredita, zatim slijedi famozni javni bilježnik sa svojim ciframa duga, troškovima postupka i iznosom nagrade koju svaki odvjetnik treba dobiti.

Krajnje licemjerno je što svoju naknadu nazivaju nagradom javnom bilježniku. Zašto? Možda zato da vam odmah skoči tlak kad dobijete njihovu preporučenu pošiljku.

Što se pak zaštićenog dijela plaće o kojem svi cvrkuću tiče tu je još surovija istina. Krediti koji se nadoknađuju iz plaće obustavljaju se u iznosu do cijele plaće, tako iako imam otvoren zaštićen račun koji sam morala otvoriti kad mi je FINA blokirala sve račune: tekući, devizni, žiro račun (za ovaj zadnji mislim da krši zakon) na njega dobivam nekakvu mizeriju koja nije ni spomena vrijedna. I tako već četvrtu godinu. Izašao je početkom ove godine Pravilnik o postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima koji se veže uz Ovršni zakon gdje piše u članku 26. da se više ne smije plijeniti cijela plaća bez obzira kad su potpisane izjave o suglasnosti (misli se na stari Ovršni zakon koji je vrijedio do 18.06.2008.godine, a moj slučaj je upravo takav). 

Sad ja već dva mjeseca vodim raspravu s mojim obračunom plaća, tražila sam čak i mišljenje Ministarstva financija koji je uostalom Pravilnik i propisao, ali kolegica iz obračuna mi govori kako se to ne odnosi na mene, iako sam iz Ministarstva dobila odgovor da je Pravilnik u suglasju s Ovršnim zakonom, te da bi meni kao stranci u tom postupku trebalo napraviti ono što je za mene povoljnije. Moj poslodavac je zatražio i dodatno mišljenje Sektora za financijski sustav u Upravi za makroekonomske analize, gospodarstvo, financijski sustava, EU i međunarodne financije odnose Ministarstva financija. Dok čekamo odgovor (ako ćemo ga ikada dobiti) ja sam i dalje bez plaće i preživljavam od 2.000,00 kuna mirovine moje majke. Dakle, od tih 2.000,00 kuna "živimo": majka, ja i moja (naravno) nezaposlena kći.

Kako nam je možete zaključiti i sami, a ja sam pokušala raditi uz redovni posao i honorarni, ali kako su mi blokirali žiro račun i to je postalo bespredmetno. Suprug mi je u međuvremenu umro, dakle jedno primanje manje.

Kao šećer na kraju: od mene se očekuje da na poslu blistam, da bespogovorno i besprijekorno obavljam svoje zadatke, a kad dođe dan isplate plaće meni dođe da taj dan ne dođem na posao, jer je strašno frustrirajuće ne primiti nikakav novac (ne mogu reći plaću) jer ja ju imam, ali ode sve na otplatu kredita.