Prije no što su Sumina i Vučinić prodali Nanobit švedskoj kompaniji za 148 milijuna dolara, svoj je studio prodao Zagrepčanin Damir Šlogar, koji je prodao firmu Šveđanima za gotovo 367 milijuna kuna
Kad Šveđani kupe firmu, razvoj cvate: Zagrepčanin je milijune dobio prije dečkiju iz Nanobita
Zagrepčanin Damir Šlogar sa suprugom Renatom prije 16 godina osnovao je studio u kanadskom Londonu. Nakon što su izradili više od stotinu besplatnih igara, među kojima je najpoznatija My Singing Monster, koja je postala i dječja serija, stigla je i ponuda švedske kompanije Enad Global 7, i to za gotovo 367 milijuna kuna.
Kako to da ste odlučili prodati gaming studio Big Blue Bubble?
- Ukazala se izuzetna prilika u kojoj je EG7 tražio studio poput našeg, a u isto vrijeme nama ponudio ono što nam je trebalo – mogućnost da samostalno odlučujemo o daljnjem rastu, tipovima projekata, platformama itd.
Što mislite u kojem smjeru će studio EG7 dalje razvijati BBB?
- Ne očekujemo promjene uvjetovane od strane EG7. Za razliku od mnogih drugih industrija, industrija videoigara je vrlo specifična - nitko ne kupuje drugi studio da bi ga promijenio. To već neko vrijeme ne funkcionira tako. Intelektualno vlasništvo, bilo tehnologija ili brend, toliko je usko vezano za razvojni tim koji ga je napravio da ga je vrlo teško preusmjeriti ili mijenjati.
S obzirom na uspjeh Nanobita, smatrate li da to otvara perspektivu za još snažniji razvoj gaming industrije u Hrvatskoj?
- Apsolutno. To je stvarno odlična vijest i izgleda da je daljnji rast te industrije u Hrvatskoj neminovan.
Kako u Kanadi podupiru gejmersku industriju? Što biste izdvojili kao najvažnije da bi u Hrvatskoj industrija dodatno ‘procvala’?
- Kanada daje veliku potporu industriji videoigara i trudi se maknuti sve barijere kod pokretanja novog posla. Savezna i provincijska vlada aktivno su uključene u rast industrije i neprestano pronalaze nove načine ubrzanja rasta tog sektora. Hrvatska bi trebala napraviti sve što može da poveća konkurentnost kako bi industrija videoigara dostigla kritičnu masu. Ostale važne preduvjete, kao što je talent, kvaliteta obrazovanja i izloženost zapadnoj kulturi, već imate.
Nedostaje li vam Hrvatska? Razmišljate li o povratku?
- Vrlo sam često u Hrvatskoj, tako da ne mogu reći da mi nedostaje. O povratku ne razmišljam. Hrvatska je odlična u malim dozama. Krajem devedesetih, kad sam odlučio otići, Kanada je bila najbolji izbor, dovoljno blizu najvećim svjetskim gaming studijima, a socijalno i kulturološki slična Hrvatskoj. Vjerujem da bih isti izbor napravio i danas.