Kad su joj nacisti ubili muža, sjela u tenk i krenula u borbu...

Nije postojalo ništa na svijetu što je moglo ublažiti bol Marije Vasiljeve Oktjabrskaje. Ništa osim osvete. Njezin voljeni suprug, oficir Crvene armije, poginuo je 1941. boreći se protiv Hitlera. 

Ucviljena udovica u pismu svojoj sestri napisala je: "Ne mogu disati, od tolikog bijesa mi zastaje dah!".

Krenula je u akciju, prodala sve što je imala u tom trenutku i odlučila da posveti svoj život borbi protiv nacizma. Osobno je pisala Staljinu i tražila dozvolu da vozi tenk.

'Moj muž je poginuo braneći Majku Rusiju. Želim se osvetiti onima koji su ga ubili. Želim se osvetiti i za svoj narod koji je nastradao od nacističkih barbara. Iz tog razloga sam uplatila kompletnu svoju ušteđevinu od 50 tisuća rubalja Nacionalnoj banci da bi kupila tenk. Ljubazno molim da se tenk zove ‘Borbena djevojka’ i da me pošaljete na front kao vozača tog tenka'

I Staljin je neočekivano pristao. Čak joj je i odgovorio.

'Hvala, Maria Vasilievna, na vašoj brizi za oklopne snage Crvene armije. Vaša želja će biti ispunjena. Molim vas, prihvatite moj pozdrav, Staljin' 

Hrabra i požrtvovna

Marija je uskoro prošla višemjesečnu obuku. Iako su njene muške kolege bile vrlo skeptične, ubrzo su svi shvatili da Marija može voziti, pucati i ispaljivati granate bolje od ikog drugog. I poslali su ju na front. Marija Oktjabrskaja postala je prva žena za upravljačem sovjetskog tenka.

Već nakon prvog susreta sa nacistima svi su prestali sumnjati u njenu sposobnost ratovanja.

Naime, njezin prvi zadatak bio je pomoći u blokadi njemačkih trupa na ruti prema Moskvi. Vješto je upravljala tenkom T-34 po bojišnici, uništila nekoliko minobacača, mitraljesko gnijezdo i neprijateljske vojnike. No, tada su je pogodili. Rečeno joj je da ostane na licu mjesta i čeka pomoć…
Nije poslušala nego je smireno izašla iz svog tenka, popravila ga, vratila se unutra i krenula ponovno u napad.

Uskoro je promovirana u poručnicu.
Sestri je napisala: ' Ubijam Gadove. Ne mogu ih očima vidjeti'.

Pogođena u glavu pala je u komu

Sa Borbenom djevojkom nastavila se opako boriti sve do siječnja 1944. godine.

Vodila je svoju jedinicu u borbu. Njen tenk su ponovo pogodili. Marija je opet iskočila da ga popravi.

Svoju "Borbenu djevojku" uspjela je popraviti ali onda je kraj nje eksplodirala neprijateljska granata. Marija je pogođena u glavu. Pala je u komu.

Podlegla je povredama i dva mjeseca kasnije, na današnji dan 1944. godine preminula je. Imala je 39 godina. 

Pet mjeseci nakon njene hrabre pogibije posthumno joj je dodjeljen najviši orden - nagrada Heroja Sovjetskog saveza.