Neki čovjek je našao orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao u isto vrijeme kad i pilići i odrastao je sa njima.
Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla. Prošle su godine i orao je ostario.
Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.
Stari orao zapanjeno je gledao uvis. “Što li je to?!?” pitao je.
“To je orao, kralj ptica”, rekla mu je jedna kokoš.
“On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji”
I tako je orao umro među kokošima, ne znajući ko je. | Carlos Castaneda
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .