Uspoređuju se cijene, u obzir se uzima Mediteran pa se dolazi do zaključka da možda nismo preskupi jer takve su cijene i ako poželite skočiti do austrijskih Alpa, slovenskih dolina ili talijanskih gradića.
Kad se nema za more, dobra je i Slavonija. Nije sva ravna...
Ova je komedija radnjom smještena u kasne šezdesete godine prošlog stoljeća, kada sindikati radnika, bivše države naroda i narodnosti uvelike nastoje organizirati bolje poslovne uvjete svojim članovima, kao i mogućnost nužnih godišnjih odmora i ljetovanja.
Sindikat maloga gradskog poduzeća odlučuje zbog "skupoće na moru" ljetovanje provesti u Slavoniji kod čika Šime Pavinog zvanog Lala s kojim je pomoćni kuhar poduzeća Živko nekad zajedno boravio "u vojske". Vrućina i sparina u zraku, na koju su Slavonci naviknuli, građane dovodi do iznemoglosti, a tek spoznaja u kakvim će uvjetima biti osiguran njihov smještaj, potaknut će lavinu smiješnih i neočekivanih zbivanja...
Radnja je to kazališne predstave "Vila Lala", autora Velimira Subotića, u koprodukciji Slavonskog putujućeg teATRA i Kazališta "Mika Živković" iz Retkovaca. Sjajna tema, iako smještena u šezdesete, ona je, nažalost, i današnja. Uspoređuju se cijene, u obzir se uzima Mediteran pa se dolazi do zaključka da možda nismo preskupi jer takve su cijene i ako poželite skočiti do austrijskih Alpa, slovenskih dolina ili talijanskih gradića. Mali je problem što taj Austrijanac za svoje Alpe ima, kao i Slovenac ili Talijan, za ono svoje, a Hrvat teško da si svoje može priuštiti. Barem na moru.
No kako predstava upozorava, a kultura je tu da nas oplemenjuje, može se i u "jeftinije" krajeve otići. Jer, lako za nas, pametnjakovićima je bitno samo je li nekom Nijemcu, Britancu ili Čehu preskupo, a to su zaključili da baš i nije. To je tu negdje kao i u "zapadnoj Europi". A to što si Hrvat teško može priuštiti neko normalno ljetovanje, nije toliko bitno. Imamo Slavoniju. Nije sva ravna, a ni skupa.