'Kad ne bih vjerovao u Europu, ne bih ni dolazio u Hajduk...'

Iako je riječ o sjajnom mladom golmanu, koji za sobom ima iskustvo branjenja u Serie A, Josip Posavec došao je prošloga ljeta u Hajduk na 'mala vrata' i praćen sumnjama. Kako i ne bi, kad je došao u sredinu koja je u zadnjih gotovo 20 godina davala prve reprezentativne golmane, a u zadnjih desetak po dvojicu, ili čak svu trojicu.

Od Pletikose i Runje, preko Subašića i Lovre Kalinića, do Ive Grbića i Karla Letice, manje više su Hajdukovi golmani branili u svim uzrasnim kategorijama. A kad se na to doda i jeftino primljen gol u sudačkoj nadoknadi u Bukureštu, koji je Hajduka koštao ispadanja iz kvalifikacija za EL, potom i dvije pauze zbog ozljeda, nije ni čudo da se pojavila sumnja hoće li se Hajduk ove zime zahvaliti Posavcu i vratiti ga Palermu.

No, Posavec je na pripremama radio dobro, a obranama u početna tri kola nastavka sezone potvrdio reprezentativnu kvalitetu. 

Što je tajna vaše dobre forme u nastavku sezone?

- Vjerujem u rad, a kad dobro radiš, sve ti se vrati. Dobro sam radio s prošlim trenerom golmana Bulatom, dobro radim i s novim Roguljićem, koji je jako pedantan, voli analizirati i ukazivati na nedostatke, i ja sam mu na tome zahvalan. Sretan sam što sam svojim intervencijama pomogao momčadi. 

Dojam je da uživate sudjelovati u igri s ostatkom momčadi, a i obrana ima povjerenje u vas, često vam vraćaju loptu?

- Jako mi odgovara stil igre na kome inzistira trener Oreščanin, više sudjelujem u igri, svaka akcija kreće od mene, a kad često igram nogom koncentriraniji sam i zagrijaniji. Nije isto igrati svako malo, ili dotaknuti loptu svakih 20 minuta. 

Radite li posebno na igri nogom?

- Uvijek može i bolje, ali vjerujem da sam dobar u tom segmentu. Što više sudjelujem, to mi daje i više samopouzdanja.

Pomaže li vam u tome što ste nekad u mladosti igrali napadača?

- Držat ćemo se te teorije da pomaže, ha, ha, ha... 

Dobra atmosfera je tajna dobrih igara

Kakva je atmosfera u momčadi nakon tri pozitivna rezultata i sedam osvojenih bodova?

- Sigurno da je atmosfera dobra nakon turbulentnog prvog dijela sezone, gdje je bilo svega i svačega i teško se bilo koncentrirati. Ali nema euforije, ponizno radimo i pripremao se za dalje.

Slijedi vam Gorica, nakon Osijeka, Lokomotive i Rijeke idete na novu pobjedu?

- Trener je uoči gostovanja na Rujevici kazao da idemo na Rijeku otvorenoga garda. Ako smo tako išli tamo, naravno da ćemo i pred svojom publikom tako ići na Goricu. Vjerujemo u svoju snagu i pobjedu.

Dosta dugo ste igrali pred praznim tribinama Poljuda, bez podrške publike, kakav je osjećaj bio zaigrati pred 17.000 gledatelja protiv Lokomotive?

- Svi mi živimo i radimo kako bi zaigrali pred što više ljudi, i u što boljoj atmosferi. To nam je motiv, puno je teže igrati pred praznim Poljudom, nije to to. Sigurno da treba biti jak u toj situaciji, treba se izvući na što bolji način. Vjerujem da će drugi dio sezone biti onakav kakav smo i očekivali od početka.

Može li Hajduk do mjesta koje vodi u Europu?

- Kad ne bih vjerovao da možemo, sigurno ne bih bio ovdje. Nećemo se bahatiti nakon par dobrih utakmica, i dalje radimo ponizno, mukotrpno, držimo se zajedno, i to nas drži još od priprema u Turskoj do danas. Samo takvim pristupom možemo ispuniti cilj.

U čemu je tajna uspjeha trenera Oreščanina?

- Ne znam što bih istakao. Jako je pedantan, do u detalje analizira i priprema se za utakmice, a jedna od najpozitivnijih stvari po meni je njegova mirnoća, a to nama igračima daje dodatnu dozu samopouzdanja. Po meni ima potencijala da bude jako dobar trener, od kad je došao svi dišemo kao jedna, ima i puno više šale, a to se na koncu oslikava i na rezultatima.

Golmani Hajduka godinama su i golmani reprezentacije, je li to bio jedna od razloga vašeg dolaska na Poljud?

- Uopće se ne zamaram time, sretan sam i ponosan što smo izborili EP za U-21 kategoriju, za koju još uvijek imam pravo nastupa, i sretan sam što sam dio te priče. Ako nastavim ovako raditi i braniti, doći će i taj trenutak mog preseljenja u A vrstu, ali to me za sada ne opterećuje.

Što očekujete od EP?

- Kao sportaš očekujem najviše moguće, ali sam svjestan da se to nekad dogodi, a nekad ne. Imamo super generaciju, mogli bi ostvariti super rezultat za naše karijere i cijelu Hrvatsku, ali bolje da od nas nitko ništa ne očekuje, pa da iznenadimo, kao što je i A vrsta iznenadila sve veličanstvenim uspjehom u Rusiji.

Povratak u Palermo, ili ostanak na Poljudu?

Do ljeta ste na posudbi u Hajduku, nakon toga vas Hajduk može otkupiti, ali i Palermo većom ponudom vratiti u svoje redove. Što biste više voljeli?

- Što god da se dogodi, bit ću sretan. Palermo je moj klub, ali zavolio sam i Hajduk i Split, tako da će biti dobra i jedna i druga opcija, bit će mi čast vratiti se ili ostati. Upravo zbog toga i ne razbijam glavu previše, dosta je vremena do tada, koncentriran sam na misiju osiguravanja Europe, pa da me, ako se i vratim u Palermo, ljudi u Splitu pamte po nečemu dobrome, a ako ostanem, da igram Europu. 

Puno toga će ovisiti i o povratku Palerma u Serie A, dobro su plasirani, ali ni kod njih nije blistava situacija?

- Moram priznati da baš i ne čitam novine, više čujem sa strane, od prijatelja što se događa. Čuo sam da je bilo turbulentnih situacija, ali vjerujem da su se posložili... Naravno da gledam utakmice i da mi je krivo kad ne pobjede, ali vjerujem da će se uspjeti vratiti u Serie A, jer grad kao Palermo zaslužuje prvoligaša.

Dolaze li na Poljud, prate li vaše obrane?

- Ne znam, nemam tu informaciju. Na meni je da budem dobar, a sve kasnije će doći samo od sebe.

Koliko je sličan pritisak igranja u Palermu i Splitu?

- Mentalitet Palerma i Splita je sličan, imao sam privilegiju osjetiti to, i biti pripremljen za ono što me čekalo na Poljudu. Što reći nego da mi je lijepo ovdje i da sam se privikao, jer koliko god je to veliki teret, još je veća privilegija igrati u ovakvoj sredini. U Palermo sam došao iz maloga grada, Zaprešića, gdje nogomet i nije posebno popularan, a u Palermu je sve. Svi te znaju, izađeš prošetati, a svi bi se fotografirali ili traže autogram. Meni je to bilo jako čudno isprva, ali pomalo sam se navikao i postalo mi je normalno. Slično je i u Splitu...

Proživljavate li još onaj gol iz Bukurešta?

- I ja sam čovjek, nisam robot, bit će uvijek boljih i lošijih partija. Ne živim na staroj slavi, niti plačem za pogreškama. Svaki novi dan je novo dokazivanje. 

Ljudi iz Hajduka kažu da ste podijelili jako puno dresova, da svaki put kad na pauzu krenete kući, nosite punu torbu poklona?

- Za mene nema veće sreće nego kad običan čovjek želi nešto od tebe za uspomenu. Ne privlače me ''velike Baje'', nego običan čovjek, jer znam kako je bilo meni kad sam došao sa sela, i nisam imao ništa. Drago mi je da mogu razveseliti ljude koji su u sličnoj situaciji.

Mladi ste otišli vani, što bi sugerirali mladim igračima koji imaju priliku ići istim putem?

- Najbitnije je igrati, to je broj jedan, jer nijedan trening ne može zamijeniti iskustvo utakmice. Nikad nisam požalio zbog nijedne svoje odluke, smatram da se sve događa s nekim razlogom, i da svatko ima svoj put.  Izborio sam se za poziciju kao stranac, što je puno teže, napredovao sam, nisam trunuo na klupi, nego sam branio. Sve u svemu, za jednog golmana od 22 godine, preko 100 nastupa nije mala stvar.