Prijateljeva žena 20 godina od operacije tumora "živi" a on je uz nju odgojio djecu i nije ju napustio. Nikome ne bih zaželio to što se njemu dešava, Rijetki su ljud/žene koji su spremni na toliku žrtvu posebno ako se bolest pojavi prije braka.
Dk
Deaktivirani korisnik
23.1.2019.
Odustani
To nije zrtva, to nije ni otrcana rijec ljubav, to je dio njega i zivi s tim al to ne moze svatko..
Vlad
23.1.2019.
Odustani
Ja ne bih mogao, zato mu se divim. Najgore je što je ona svjesna svog stanja. Dobri smo prijatelji ali ja nisam nikad bio kod njega doma obzirom da nije predvid
iva kako će se ponašati. Odemo u obližnji kafić kad dođem u njegov kvart.
Prikaži još ↓
VOLBEAT
23.1.2019.
Odustani
E moj prijatelju...meni ocu prije 10-ak godina otkriven Parkins... Do unazad godinu sve je ostalo na Parkinsu - dakle gotovo nepokretan, hodanje uz pomoć "hodal
ice" (odradi 10 metara u 5 minuta..)... Ali, to nije sve... Onda dođe totalna demencija, do te mjere da majku naziva kur*om, ne pozna najbliže, agresija... Pa onda na kraju završi doma u bolničkom krevetu (Caritas) i prima hranu kroz sondu u želucu... Pa mijenjaj pelene, okreći ga lijevo desno da ne dobije "dekubitus"... Ali mojoj majci unatoč svemu to nije teško, te joj ne pada na pamet staviti ga u dom, palijativu... E, to je ljubav...
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .