Kad imate HDZ-ovu korupciju i europske tužitelje, dobro je i da imate Ivana Turudića u DORH-u

Kad već imaju korupciju i kad već imaju europske tužitelje, dobro je da imaju Ivana Turudića.

Pa da sve bude u njegovoj nadležnosti i pod njegovom kontrolom.

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić ušao je jučer u polemiku s Uredom europskog javnog tužitelja oko nadležnosti nad kaznenim postupkom protiv Vilija Beroša i drugih aktera korupcijske afere po hrvatskim bolnicama. I kojeg li čuda, Turudić tereti HDZ-ova ministra zdravstva za lakše djelo, nego što to čine europski tužitelji. I Uskok ne tereti obitelj Petrač, kao što to čine europski tužitelji.

Uglavnom, Uskok je jučer bio na pravom mjestu i u pravo vrijeme, da pokrene akciju prije europskih tužitelja i u suženom opsegu nego što su ga imali europski tužitelji. A Turudić će donijeti odluku o tome tko je nadležan.

Hm, tko bi to mogao biti?

Ukaljao imidž

Uglavnom, Turudić je imao priliku oprati svoj imidž i skinuti sa sebe dio optužbi da je HDZ-ov čovjek, tako što bi hrvatsko pravosuđe i pod vlašću HDZ-a nastavilo s progonom HDZ-ove korupcije. I on se doista požurio to učiniti, akcija je pokrenuta po nalogu Uskoka, Turudić se hvalio da je  "USKOK taj koji je prvi postupao i Beroš će biti ispitan u USKOK-u".

Međutim, Vili Beroš osumnjičen je za trgovinu utjecajem, a ne za primanje mita. A Uskokova istraga ne obuhvaća obitelj Petrač.

Još gore, Ivan Turudić optužio je EPPO za nelojalnu suradnju, te zaprijetio EPPO-u da "ako isprovocira sukob, onda će on postupati i odlučiti čija je nadležnost".

Turudić, dakle, nastavlja mantru iz perioda svoje kandidature za glavnog državnog odvjetnika, kad je tvrdio da nam EPPO nije potreban i da se hrvatsko pravosuđe može samo nositi s borbom protiv korupcije.

Haag i udbaši

To podsjeća na borbu nadležnosti hrvatskog pravosuđa s Haškim sudom, gdje se nastojalo uvjeriti javnost kako se hrvatskim optuženicima za ratne zločine može pošteno suditi u Hrvatskoj, pa je ipak velika većina predmeta odražena pod patronatom Haaga. Jer da nije bilo Haaga, ne bi bilo ni suđenja.

A evocira i sjećanje na famozni lex Perković, kad je premijer Zoran Milanović tvrdio kako se optuženim udbašima Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaću može voditi postupak u Hrvatskoj, umjesto u Njemačkoj, pa je, zanimljivo, upravo Turudić tvrdio suprotno i zalagao se za izručenje njemačkom pravosuđu.

Kontrola štete

Sada Turudić vodi rat oko nadležnosti za procesuiranje političke korupcije. I sukladno očekivanjima, hrvatski istražitelji ne uključuju u svoje akcije aktere koje progone europski tužitelji - Hrvoja Petrača i njegove sinove - dok HDZ-ova ministra tereti za lakše kazneno djelo.

Pa ako se borba protiv korupcije već ne može zaustaviti, može se makar kontrolirati.

Problem će, međutim, nastati u trenutku kad uhićeni krenu otkrivati nove podatke, pa kao što piše Jutarnji list, neki od njih priznaju da je Beroš ipak primio mito. Turudić će ispasti nesposoban, tendenciozan ili nešto još gore.

A širenje istrage i proširenje dokaza protiv uhićenih bit će nezaustavljivo.