Gladijatori su bili zvijezde u Rimu iako su bili robovi

Rimski gladijatori bili su dobro uvježbani borci koji su nastupali pred mnogobrojnim gledateljstvom u arenama diljem Rimskog carstva. Borili su se ili međusobno ili s divljim zvijerima, katkad i do smrti.

Rimsko Carstvo obuhvaćalo je velik dio Europe, sjevernu Afriku i Malu Aziju. Njime je vladao car, a upravljao senat. Središte mu je bilo u gradu Rimu. 

Borbe gladijatora bile su omiljena zabava cara. Često danas na filmovima možemo vidjeti kako na kraju gladijatorske borbe car odlučuje hoće li poštedjeti život poraženog gladijatora. Ako podigne palac prema gore, znači da će ga ostaviti na životu, no ako ga uperi prema tlu, gladijator koji je pobijedio mora ubiti svog protivnika. Gladijatori su uglavnom bili robovi, zločinci i ratni zarobljenici. Postojali su i ljudi koji su ih kupovali i tjerali ih da se bore. Robovi, zločinci i zarobljenici prolazili su kroz obuku u gladijatorskim školama. Spavali su u malim sobama i jeli uglavnom zobenu i ječmenu kašu jer se tada vjerovalo da ta hrana može spriječiti iskrvarenje. Vježbali su svaki dan kako se boriti. Morali su istovremeno pokušati preživjeti i ujedno zabavljati publiku. Čak su ih učili kako da umru na način koji bi se svidio publici. 

Polagali su prisegu

Gladijatori su po dolasku u školu morali položiti prisegu, sacramentum gladiatorum, kojom su se odricali građanskih prava i prihvaćali da se prema njima postupa kao s ljudima najnižeg društvenog sloja. Prisega koju su polagali bogovima glasila je: Podnosit ću opekline, okove, batine i smrt od mača.

Vrste gladijatora

Postojalo je više vrsta gladijatora. Bestijari su se borili s velikim zvijerima kao što su lavovi i tigrovi. Često su znali smrtno nastradati. Andabati su jahali konje napadajući se međusobno poput vitezova na srednjovjekovnim turnirima. Retijariji su nastojali protivnike saplesti u mrežu i probosti ih trozubom. Sekutori su se borili protiv retijarija. Nosili su glatke kacige kako bi se teže uhvatili u njihovu mrežu, dok retijariji nisu nosili kacige. Murmilon je bio oboružan mačem i četvrtastim štitom, a na glavi je nosio kacigu s krestom. Esedarij je vozio bojna kola koja su vukli konji. Tračani su se borili mačevima i štitovima. Dimaher nije imao nikakvu zaštitnu opremu, a borio se s dva dugačka bodeža. Hoplomah je imao oklop, kacigu, koplje, mač i štit.

Spartak - najpoznatiji gladijator

Najpoznatiji gladijator je bio Spartak koji je pobjegao iz rimske vojske. Kad su ga uhvatili, prodali su ga u roblje te je završio kao gladijator. On je u gradu Kapui podigao gladijatorski ustanak. Slijedilo ga je 12 tisuća boraca. Na žalost, porazili su ih vojnici u južnoj Italiji. Vjeruje se da je u Spartak poginuo u toj bitci.

Drugi poznati gladijator bio je Flama čiji su uspjesi zapisani na njegovom nadgrobnom spomeniku. Doživio je samo 30 godina, sudjelovao u 34 borbe, u 21 je pobijedio, devet je bilo neriješenih, a u četiri je izgubio. Najveća nagrada gladijatoru bilo je stjecanje slobode. Slobodu su stjecali nakon tri do pet godina borbi ili pet uzastopnih pobjeda. Simbolično bi tada dobio drveni mač. Flami su slobodu nudili četiri puta, no on je htio ostati gladijator sekutor. 

Najuglednija gladijatorska škola bila je Ludus Magnus u Rimu. Bila je podzemnim hodnikom povezana s Kolosejem, najvećom arenom u kojoj su se odvijale borbe. Utemeljio ju je car Domicijan.

I carevi su htjeli biti gladijatori

Iako su gladijatori bili najniži članovi društva, uživali su poštovanje publike, bili su kao sportske zvijezde danas, čak su se i neki carevi zbog toga okušali kao gladijatori. Među njima su Kaligula, Lucije Ver, Didije, Komod, Neron i Hadrian. Te su borbe uglavnom bile namještene kako bi car pobijedio. Oni su također određivali pravila borbe. 

Najveće borbe

Najveće gladijatorske igre priredio je car Trajan 107. godine poslije Krista. Na njima se borilo čak 5 tisuća gladijatorskih parova. Gladijatorske igre ukinuo je car Honorije 404. godine poslije Krista.

Arena

Latinska riječ arena znači pijesak. Gladijatorsko borilište bilo je posuto debelim slojem pijeska koji je imao funkciju upijanja ljudske i životinjske krvi. Danas kad kažemo arena, mislimo na amfiteatar.