Uvodeći Zdravstveni odgoj preko koljena, bez pripreme i javne rasprave, kad za žurbu nije bilo potrebe, Jovanović je dao priliku protivnicima za novu histeriju.
Kriv je zato što je preko koljena uvodio Zdravstveni odgoj u škole, kad za neku posebnu žurbu nije bilo ni nužde ni potrebe - naročito na pola školske godine - želeći se na taj način prikazati kao agilan ministar, kamuflirati stvarne probleme u školstvu, a usput se dodvoriti premijeru Zoranu Milanoviću promovirajući uradak njegove supruge.
Nije otvorio prostor za javnu raspravu, niti je dao prostora i vremena protivnicima Spolnog odgoja - od Crkve, preko političke desnice do klerikalnih fanatika - da ispucaju argumente i ispušu frustraciju, pa da se ta agonija i formalno okonča.
Na taj način dao im je dovoljno povoda za tužbu Ustavom sudu, a ustavnim sucima servirao argument za jednoglasnu presudu kojom će suspendirati program koji je uveden prije samo tri mjeseca.
To je politički poraz ministra prosvjete, poraz Milanovićeve vlade i, još gore, (privremeni) svjetonazorski poraz svih onih koji žele promovirati moderne vrijednosti u školski sustav.
I za to bi Jovanović trebao snositi posljedice.
Program koji je digao zemlju na noge, izazvao histeriju u društvu, probudio uspavane duhove i u tolikoj mjeri izložio vladajuću koaliciju da nije smjelo biti prostora za grešku - najmanje proceduralnu - sada je pao na Ustavnom sudu. I protivnici Zdravstvenog odgoja dobili su priliku za likovanje.
Svi oni koji promoviraju mržnju i nesnošljivost, zatucanost i primitivizam, oni kojima nije smetalo što su vjeronauk i križevi prodrli u državne škole, već bi sada željeli oblikovati obrazovni program u skladu s vjerskim dogmama i katoličkim svjetonazorom, opet su došli na svoje.
A Jovanović je kriv što im je pomogao.
Ustavni sud nije odlučivao o sadržaju kurikuluma Zdravstvenog odgoja, već samo o proceduri njegova donošenja. A upravo to je najveća pljuska ministru Jovanoviću i njegovim suradnicima.
To je ujedno i pogonsko gorivo za sve protivnike tog programa, jer će u ponovljenoj proceduri, kako je najavljeno iz Ustavnog suda, dobiti priliku za novo osporavanje detalja Spolnog odgoja, a time i nametanje svojih ideja i koncepata, a sve to nakon što je Zdravstveni odgoj bez problema ušao u primjenu.
Odluka Ustavnog suda razbuktat će novi sukob u koji će Jovanović, zajedno s čitavom Vladom, ući oslabljen i kompromitiran. Samim time, doći će u pitanje primjena Zdravstvenog odgoja, što prijeti novim kaosom u školama.
Pored toga, ova odluka osnažit će Kaptol i klerikalnu desnicu, a samim time i Karamarkov HDZ koji tu priliku sigurno neće propustiti.
Uglavnom, Jovanović je sasvim nepotrebno kompromitirao ideju koja je poslije dulje vremena predstavljala barem nekakav pomak u hrvatskom obrazovnom sustavu, koliko god Zdravstveni odgoj bio smokvin list za brojne nedostatke i ministrov poligon za skupljanje simpatija.
Ako je Jovanović za bilo što kriv, kriv je što je nazadnjacima pružio šansu.
