Obavijesti

News

Komentari 12

Josip (94) je maratonac: 'Ljudi su mislili da trčim gasiti požar'

Josip (94) je maratonac: 'Ljudi su mislili da trčim gasiti požar'
1

Vitalni Varaždinac ima toliko pehara, medalji i kolajna da im ne zna ni broja. Dnevno pretrči između 10 i 20 kilometara, ovisno o vremenu, uz kanal Drave i šumu

Tijekom života istrčao je najmanje tisuću utrka, a ni danas ne propušta nijednu priliku za treninge i utrke.

Zahvaljujući njima i pozitivnom pogledu na život, Josip Đunđek (94), najstariji trkač u Hrvatskoj, još je u izuzetno dobroj fizičkoj kondiciji. Josip svaki dan prije doručka odvježba oko 15 minuta radi razgibavanja tijela, a svaki drugi dan protrči između 10 i 20 kilometara, ovisno o vremenskim uvjetima, uz kanal rijeke Drave i dravsku šumu, nedaleko od njegove kuće.

POGLEDAJTE VIDEO

Tijelo je stvoreno za pokret 

- Prezadovoljan sam. Zasad nemam nikakvih zdravstvenih problema. Navršit ću 94 godine 16. ožujka. Oduvijek volim prirodu i fizičku aktivnost te me to održalo zdravim i vitalnim. Ljudsko tijelo nije stvoreno za mirovanje, nego za kretanje - kaže Josip koji pomno zapisuje od najranije mladosti svaki svoj trening i utrku na kojoj je sudjelovao.

maratonci

O tome svjedoče brojni rokovnici i bilježnice koje je tijekom godina ispisao. Osim toga, vodi bilješke i o mjesečnoj potrošnji te bilježi svaku stvar koju je kupio, tako da ima pregled što može i koliko potrošiti od skromne učiteljske mirovine. Kroz dan sređuje bilješke o brojnim utrkama na kojima je sudjelovao tijekom života. Njegov podrum krase stotine pehara, medalja i kolajni. Točan broj im ni ne zna.

Josip živi sam u obiteljskoj katnici na varaždinskoj Banfici od prije dva mjeseca, kad mu je umrla supruga.

Trči od osnovne škole 

No često mu dolaze djeca, sin i kći koji žive u obližnjim mjestima. Rođen je u Lovrečanu, nedaleko od Ivanca, a s roditeljima, dva brata i sestrom se prije polaska u školu, s pet godina, preselio u Varaždin, u kojemu je završio Gimnaziju, a potom i Pedagošku akademiju.

- Trčanjem se bavim od osnovne škole. Često sam odlazio gledati na stadione nogomet ili trkače i onda mi se to činilo jako zanimljivim pa sam prije 20. godine ozbiljno počeo s treninzima i utrkama. Supruga i ja smo radili u osnovnoj školi u Bedekovčini, u kojoj smo i živjeli. Ona je bila učiteljica razredne nastave a ja sam držao tjelesni odgoj. U to vrijeme je rijetko tko trčao i ljudi tad to nisu razumjeli. Mnogi su mi pokazivali da nisam normalan, no to me nije omelo u trkačkoj karijeri. S vremenom su se ljudi priviknuli i nije im bilo čudno moje svakodnevno trčanje od Bedekovčine do Stubice preko Vučjaka što je bilo oko 20 kilometara u oba smjera. Jednom me je na toj relaciji zaustavila neka žena i začuđeno pitala: ‘Gdje gori’. Mislila je da trčim negdje na gašenje požara - smije se Josip.

Josip je sudjelovao na brojnim utrkama u Hrvatskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Austriji, Italiji… Najdulju utrku od 100 kilometara koju je istrčao bila je ona po Varaždinskoj županiji. Ističe da je pokret najvažniji.

Važna je upornost 

- Današnja mladež nema volje za kretanjem, svi su samo na mobitelima i kompjutorima. Savjetovao bih im više gibanja. Mnoge sam nagovorio da trče sa mnom. Krenuli bi i trčali sa mnom nekoliko puta, no onda im se više ne bi dalo. No, ako se samo i jedan trening propusti, ljudima splasne volja.

Bez obzira na kišu ili snijeg, trening treba odraditi. Mnogi malo otrče i već očekuju pobjedu. Ne ide to tako - savjetuje Josip koji napominje da se nastoji zdravo hraniti, ali da jede normalno kao i drugi ljudi. Uglavnom u njegovim obrocima prevladava voće i povrće. Otkako je ostao bez supruge, sam priprema hranu. Televiziju gotovo ne gleda. Kaže nema ni mobitel, auto nikada nije imao ni vozio, ali zato još vozi bicikl.

Davno je bio i inicijator osnivanja Atletskog kluba Varaždin, no danas više i ne ide na velike utrke jer si više ne može priuštiti put, startninu i druge troškove. Ipak, sudjelovao je na svakoj varaždinskoj novogodišnjoj utrci a ove godine u jubilarnoj 40-oj. Jedino je izbjegavao utrke u vrijeme Domovinskog rata. Iz Josipove generacije gotovo više nitko nije živ, a kamoli toliko pokretan i s toliko volje za fizičku aktivnost kao Josip koji nestrpljivo očekuje i priprema se za iduću utrku.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 12
Kako je došlo do afere Beroš? Daju milijune eura, a nitko ne provjerava prave cijene uređaja
NEVJEROJATNI DETALJI

Kako je došlo do afere Beroš? Daju milijune eura, a nitko ne provjerava prave cijene uređaja

Godišnje odlazi više od 50 milijuna eura za kupnju bolničkih uređaja mimo planiranirane nabave. Ministar sam odlučuje što će odobriti bez kontrole. Sporna tri mikroskopa nisu jedini koji su kupljeni na spornim natječajima
Dva potresa pogodila su BiH, a osjetili se i u Hrvatskoj: 'Dosta jako', Zaljuljalo me u krevetu!'
JESTE LI GA OSJETILI?

Dva potresa pogodila su BiH, a osjetili se i u Hrvatskoj: 'Dosta jako', Zaljuljalo me u krevetu!'

Magnitude su iznosile 3.5 i 3.2 po Richteru
Mladić (23) omamio muškarca i bacio ga u rijeku da se utopi kako bi se dokopao BMW-a
UBOJSTVO U KARLOVCU

Mladić (23) omamio muškarca i bacio ga u rijeku da se utopi kako bi se dokopao BMW-a

Nakon prijavljenog nestanka, policija je odmah započela opsežno kriminalističko istraživanje s obzirom da su okolnosti nestanka ukazivale na moguće počinjenje kaznenog djela.