Jose Mourinho i Tottenham: Kraj jedne ere i brak iz interesa
Nakon kraćeg izbivanja i uloge sukomentatora u studiju „Sky Sportsa“, Mourinho se vratio tamo gdje pripada, na trenersku klupu. Pred njim je jedan od najvećih izazova u karijeri, osim što mora popraviti lošu sliku o sebi, „Special One“ ispred sebe ima zadatak da od Tottenhama napravi pobjednički klub.
Kraj jedne ere
Vijest da je Mauricio Pochettino bivši i da je Jose Mourinho novi trener Tottenhama, odigrala se poprilično u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Klub je u 24 sata uručio otkaz Pochettinu, a na iznenađenje mnogih već sutradan predstavio Mourinha kao novog trenera. Pochettinov odlazak bio je neizbježan, bilo je pitanje vremena hoće li Argentinac sam napustiti klub ili će mu otkaz biti uručen. Desilo se ovo drugo, što se na prvu čini kao prestroga i nepravedna mjera prema čovjeku koji je taj klub uzdigao na svim raznima i praktički omogućio da se trenersko ime poput Mourinha uopće dovodi u vezu s Tottenhamom. No, u modernom nogometu mjesta za empatiju i osjećaje nema, a niz loših rezultata bio je predugačak da bi uprava bila strpljiva i čekala da Mourinha pokupi neki drug klub (čitaj Arsenal). Niz loših rezultata Spursa se zapravo vukao od zadnjeg dijela prošle sezone kada je katastrofalna forma u završnici sezone bila zamaskirana njihovom povijesnom završnicom u Ligi Prvaka. Sličan trend se nastavio i ove sezone, Spursi su u 12 kola osvojili samo 12 bodova, pored toga su u kupu ispali od četvrtoligaša i primili sedam (7!) golova na domaćem terenu od Bayerna. Baš je ta utakmica pokazala da je rastanak neizbježan, igrači su se jednostavno prestali truditi i trčati za svog trenera. No, kako se desilo da ekipa koja je prije par mjeseci igrala finale Lige Prvaka padne na tako niske grane?
Neovisno o rezultatu, finale u Madridu trebalo je biti kraj Pochettinovog ciklusa. Ekipa je dosegla svoj vrhunac, igrala puno iznad svojih mogućnosti i očekivanja, a poraz je bio veliko emocionalno pražnjenje. Stoga, više nije bilo motiva da se ciklus regenerira, nije bilo svježine da se on ponovo pokrene. Ekipa koja je gotovo identična od one kada je Pochettino preuzeo klub jednostavno nije više vjerovala da može više od ovoga. Znalo se da će teško ponoviti onakvu kampanju u Ligi Prvaka, dok su im u ligi Liverpool i City svojim ubitačnim tempom ubijali svaku nadu da bi se mogli uključiti u tu trku. Kada bi stvari pojednostavnili, mogli bi reći da je igračima Pochettinov nogomet „dosadio“. Ekipa je gotovo identična 3-4 sezone, tri prijelazna roka nitko nije pojačavao niti napuštao ekipu, znalo se tko će igrati u kojim utakmicama, nije bilo protoka igrača i zdrave konkurencije, a neki igrači su već ulazili u godine u kojima bi trebali razmišljati o promjeni sredine. Kada Pochettino zbog troškova izgradnje novog stadiona nije mogao pojačavati ekipu, Spursi su najbolje igrače morali zadržati tako što su im konstantno nudili nove, poboljšane ugovore, što se tada u dobra srezanog budžeta činilo kao dobra ideja. Kada pogledamo stvari iz današnje perspektive, možemo reći da su to kratkoročno bila dobra rješenja, koja su se početkom ove sezone pretvorila u veliki problem. Igračima poput Christiana Eriksena, Alderweirelda i Vertonghena ističe ugovor na kraju sezone, nisu ih uspjeli prodati na ljeto i sada će gotovo sigurno na kraju sezone otići bez odštete (osim ako ih Mourinho ne uvjeri da ostanu). Uz Rosea koji je zadnjih dana prijelaznog roka tražio novi klub, to su sve igrači koji su bili kralježnica ove ekipe. Ovog ljeta odrađen je dobar prijelazni rok, ali on se trebao desiti najmanje godinu dana ranije. Najveći uzrok Pochettinovog otkaza je zapravo činjenica da ekipa nije bila osvježavana kada je to najviše trebalo. Argentinac je bezbolno proveo tu tranziciju na novi stadion, ali ona tri prazna prijelazna roka su se negdje morala „obiti o glavu“ Spursima. Na kraju je Pochettino taj koji je „platio“, kao i mnogi treneri danas, postao je žrtva vlastitog uspjeha.
Special One
Jose Mourinho je osoba koja i dalje ima dominantan kult ličnosti, u svijetu nogometa gotovo da ne postoji osoba koja svojom pojavom ili izjavama plijeni više pozornosti od njega. Dokaz je to njegov povratak na „Old Trafford“ i utakmica protiv Manchester Uniteda koja je imala ogromno zanimanje medija i publike. Bila je to peta utakmica Mourinha na klupi Spursa, prvi poraz uz četiri pobjede, tako da je premali uzorak da krenemo priču o taktičkim promjenama u ekipi. Njegove taktičke metode posljednjih godina bile su na udaru publike, pa većina ovoga puta očekuje da se Mourinho prilagodi modernim taktičkim strujama. Stvar koja je medijima prošla
„ispod radara“ je vijest da je Joao Sacramento glavni pomoćni trener Mourinhu. Sacramento je radio sa Bielsom i Ranierijem, Monacu je pomogao da svoju sezonu poboljšaju za 30 bodova i osvoje naslov pored PSG-a. Njegovoj dolazak u Lille rezultirao je drugim mjestom i plasmanom u Ligu Prvaka, dok su sezonu prije jedva opstali u ligi završivši na 17. mjestu. Sacramento je mlad stručnjak, upoznat sa taktički trendovima i netko tko će pomoći Mourinhu da svoju igru prilagodi današnjem nogometu. Kada se govori o pregovaranju, transferima, plaćama, i novim ugovorima u nogometu, Daniel Levy težak je čovjek. Mourinho je s druge strane osoba s velikim autoritetom i egom, zbog toga je većini nogometne publike veza Levy-Mourinho bila upitna. To nije ni čudno kada znamo da predsjednik kluba važi za „najvećeg škrtca“ u svijetu nogometa, a novi trener je potrošio najviše novca na pojačanja u povijesti.
Kada dovedeš Mourinha u klub, podrazumijeva se da su tvoji apetiti veliki i da ćeš mu dati sve što on zatraži. Mourinho možda troši puno, ali on i osvaja trofeje. To je ono što Tottenhamu treba, više ih neće toliko zanimati stil igre ili put kojim će putem doći do njih. Levy osim što je Mourinha učinio najplaćenijim trenerom na svijetu, platio je i rekordnu odštetu za otkaz Pochettina od čak 12.5 milijuna funti. Kada je već izdvojio toliko za njegov dolazak, ne bi imalo smisla da ga ne podrži na transfer tržištu. Baš je to bio jedan od glavnih razloga zbog kojih je Mourinho bio u lošim odnosima s upravom Manchester Uniteda i Edom Woodwardom. Iako je za vrijeme provedeno u Manchesteru Mourinho osvojio Europsku ligu i FA kup, njegova epizoda na „Old Traffordu“ je najviše naštetila njegovom kredibilitetu. Klub je napustio uzevši veliku odštetu, iza sebe je ostavio ruševine, njegov idući posao trebao je biti taj koji će dokazati njegovu „specijalnost“ ili ga poslati na „groblje trenera“ – reprezentativni nogomet. Vjerojatno se ni on sam nije nadao da će to biti baš u Tottenhamu.
U filmu crne komedije Martina McDonagha naziva „In Bruges“ glavna dva protagonista Ken i Ray promatraju Boschovu sliku „Sudnjeg dana“. Nakon začuđenog gledanja u sliku konstatiraju da dobri idu u raj, zli u pakao, dok Kena posebno muči „ono između“. Ray mu odgovara: „To je čistilište. Čistilište je tamo negdje između. Niti si pravo sranje, ali nisi ni nešto dobar. Baš kao Tottenham.“ Biti baš kao Tottenham nije lako. Rastrgan između pojma malog i velikog kluba, Tottenham se konstantnim igranjem Lige Prvaka, novim modernim stadionom i dolaskom Mourinha polako približava onim najvećima. No, svatko zna da njihov ormarić za trofeje već odavno skuplja prašinu. Zna to i Daniel Levy. Zato je platio veliku odštetu za Pochettinov ugovor, zato je doveo rođenog pobjednika na klupu. Koliko god Spursi trebaju Mourinha da ih nauči osvajati trofeje, toliko i Mourinho treba Tottenham. Otkaz u Man. Unitedu bio je veliki udarac za njegov legacy, mnogi su počeli preispitivati njegove metode, pa bi još jedna neuspješna epizoda bila bi previše za njega. No, kada bi s klubom poput Tottenhama uspio ostvariti nešto, bio bi opet „Special One“.
Pochettino je naučio Tottenham kako pobjeđivati, igrati dobar nogomet, biti konstantan, sve to uz jako malo potrošenog novca. Mourinho je tu da ih nauči samo jednu stvar – kako se osvajaju trofeji. Možda će koštati previše, možda se neće birati sredstva, možda će završiti loše, ali Tottenham i Mourinho su morali dati šansu jedan drugome.
