Hrvatska je na Eurobasketu 1995. osvojila broncu, ali naši su otišli s postolja. Vranković i Aco kažu da je to bila naredba iz Zagreba, Novosel tvrdi da je bila spontana odluka igrača, Arapović da je razlog revolt zbog suđenja...
VIDEO: PROŠLO JE 25 GODINA
Još stoji pitanje: Tko je naredio košarkašima da siđu s postolja?
Šarunas Marčiulionis, Toni Kukoč, Fanis Christodoulou, Vlade Divac i Arvidas Sabonis. Bila je to najbolja petorka, a MVP Eurobasketa bio je Marčiulionis, koji je zabijao 23,7 koševa po utakmici. Sabonis je imao prosječan učinak od 22 koša i 15,3 skokova, Kukoč 5,3 asistencija po utakmici, a Aleksandar Đorđević odigrao je nevjerojatnu partiju u finalu i utrpao 41 koš Litvi.
Pokretanje videa...
02:35
Bilo je to Europsko prvenstvo na kojem je Hrvatska pobijedila Sloveniju 91-83, Rusiju u produžetku 100-94, Španjolsku 80-70, razbila Tursku 90-68 i Finsku 92-77, pa dobila i Francusku 81-72, pa u četvrtfinalu Italiju 71-61. No, u polufinalu je jača bila Litva 90-80, a nakon pobjede u susretu za treće mjesto nad Grčkom 73-68 (Kukoč nije ni igrao), hrvatska je košarkaška reprezentacija osvojila zadnju medalju na velikom natjecanju. I napravila jedinstven čin u povijesti sporta: napustila pobjedničko postolje.
Od toga je dana prošlo točno 25 godina. Četvrt stoljeća u kojima hrvatska košarkaška reprezentacija više nije zakoračila na postolje i samo je jednom došla do polufinala velikog natjecanja. I četvrt stoljeća priča o tome zašto su Kukoč, Rađa, Vranković i društvo napustili postolje u trenutku kad su se na najvišu stubu popeli igrači SR Jugoslavije i kad se na jarbolu zavijorila zastava agresora na domovinu i kretala je himna te države. Dok je u Hrvatskoj trajao rat.
- Bilo je to neko drugo vrijeme. Jugoslavija je pobijedila Litvu u finalu i slušali bismo njihovu himnu. Nakon finala odlučeno je da napustimo postolje i svi smo se složili - rekao je ondašnji kapetan Stojko Vranković, koji tvrdi da je odluka o napuštanju dodjele medalja stigla iz tadašnjeg političkog vrha.
No, tog 2. srpnja 1995. u hrvatsku je svlačionicu nakon finala ušao i litavski košarkaš Šarunas Marčiulionis.
- Rekao je da će i oni otići s postolja, ali ne zbog rata u Hrvatskoj, nego jer su pokradeni protiv Jugoslavije u finalu - tvrdi Vranković.
Litavci su ipak ostali na postolju, dok su Bodiroga, Danilović, Obradović, Sretenović, Paspalj, Đorđević, Rebrača, Divac, Savić... slavili zlato s uzdignuta tri prsta.
- Bili smo uvjereni da smo napravili veliki rezultat. Čim smo sletjeli kući, shvatili smo da su struka i javnost proglasili našu broncu debaklom - rekao je tadašnji izbornik Aco Petrović, koji se, tvrdi, nikad nije slagao s odlukom da naši košarkaši napuste postolje:
- I dok se još igrala finalna utakmica, trajala je neka 'tiha diplomacija' između rukovodstva hrvatske reprezentacije, prvenstveno direktora reprezentacije Mirka Novosela, i kabineta predsjednika Hrvatske. Na toj je liniji praktički odlučeno da izađemo na dodjelu medalja, primimo broncu i onda napustimo dvoranu. Danas je jasno da je to bila ogromna pogreška, ali 1995. još je bjesnio rat i s te točke taj je čin bio sasvim normalan - govorio je Aco.
- Bio je rat i velike tenzije između dva naroda, glave su bile usijane, ali pod pritiskom tadašnjeg političkog vodstva mi smo morali napustiti postolje, iako mi nije bila jasna svrha takvog postupka. Nije postojao ni jedan razlog za tako nešto. No, to nismo odlučili mi među sobom nego čelnici na telefonskoj liniji sa Zagrebom. Mene niko nije pitao, odluka je došla s više instance, a meni su je samo prenijeli. Ma, nismo smjeli napustiti pobjedničko postolje. To je bilo moje mišljenje i tada i danas, jer je osvajanje brončane medalje bio veliki uspjeh za hrvatsku košarku - smatra Petrović.
No, Mirko Novosel vrti drugačiju priču:
- Nije to nitko naredio, bila je to spontana odluka igrača, kao određeni revolt za suđenje u finalu američkoga suca. Nismo to planirali.
Tadašnji predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Antun Vrdoljak jedan je od rijetkih koji je i tada govorio kako je to bio pogrešan potez:
- Pa kome su ti dečki ostavili našu zastavu tamo na jarbolu?! - govorio je.
A dva desetljeća kasnije zanimljiv je kut priče iznio Franjo Arapović:
- Nisam bio tamo, ali u razgovoru s igračima koji su bili, doznao sam da je Hrvatska otišla s postolja zbog sudačke krađe u polufinalu. Naravno, bio je to nesportski potez, ali i suđenje u polufinalu je bilo nesportsko.
I u finalu je bilo puno prigovora na suđenje, Litavci su čak u jednom trenutku zaprijetili da će napustiti parket.
- To Europsko prvenstvo u Ateni bilo je direktno politički dirigirano. Čuli smo u svlačionici Stojka Vrankovića kako kaže: "Sad je trenutak da napustimo postolje." Bili su u svlačionici pored nas. Ali ne bi to Stojko rekao bez političkog naputka. Meni je to bilo smiješno - rekao je za srpske medije tadašnji izbornik prvaka Dušan Ivković i otkrio:
- Sjedili smo za šankom u hotelu, već je bilo pred svitanje. I vidimo mi hrvatske reprezentativce kako gotovo na prstima hodaju, vjerojatno su rano morali na zrakoplov. Ja im viknem: "Što je, purgeri, dođite na piće, zašto se tu šuljate?!" Nitko mi se ni javio nije...
A o postupku hrvatskih košarkaša govorio je i Vlade Divac:
- Onda sam gledao na taj potez kao na izraz velikog nepoštovanja i za mene je to bio veliki skandal. Ni danas mišljenje nisam promijenio, ali ipak donekle mogu shvatiti zašto su to napravili. Tko god je to odlučio, pogriješio je.
Bila je to četvrta uzastopna medalja Hrvatske na velikim natjecanjima, ali jedino s Draženom došli smo do finala, Olimpijskih igara 1992. u Barceloni. Na Eurobasketu 1993. i '95. te na SP-u '94. Hrvatska je osvojila broncu. I redovito je "tamburala" Španjolsku, Tursku, Grčku, Francusku, Italiju, Njemačku... Što i nismo smatrali nekim spektakularnim uspjehom.
Danas, točno 25 godina kasnije, sa sjetom se prisjećamo tih bronci...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
