BEZ PROMJENE: Dan nakon odluke o arbitraži u Sloveniji se ništa nije promijenilo. Ljudi smatraju da će tako i ostati. Jošku smo htjeli pokloniti personalizirani dres
Jorasu smo donijeli hrvatski dres: 'Vraćajte ga, ne želim to!'
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Neću to primiti. Vratite to onome tko vam je i dao da donesete, oštro nam je odbrusila gospođa Joras, kad smo njezinu mužu Jošku donijeli hrvatski navijački dres. Naime, samo za Jorasa dali smo izraditi navijački dres “vatrenih” i hrvatske nogometne reprezentacije s njegovim imenom i brojem 26.
Taj broj označava broj godina koliko se ovaj kontroverzni Slovenac bori dokazati da zapravo živi na slovenskom, a ne hrvatskom teritoriju. Dan nakon odluke Arbitražnog suda da većina Piranskog zaljeva pripada Sloveniji, posjetili smo Jorasa i odnijeli mu poklon hrvatsko-slovenskog prijateljstva.
Kuća Joška Jorasa nalazi se u Plovaniji, tik do graničnog prijelaza Plovanija, što je uvijek bio hrvatski teritorij. U četvrtak je to potvrdila i odluka Arbitražnog suda u Haagu.
Dan nakon odluke koja je uzburkala međudržavne odnose, a posebice razočarala i uzdrmala Jorasa, on je već rano ujutro iz kuće otišao u Sloveniju. Suprugu koja je bila kod kuće zamolili smo da ga nazove i pita kad se vraća kako bismo mu mogli uručiti poklon izrađen specijalno za njega. No Joras je čak i supruzi odbio reći kad se vraća. Nije nam bilo druge nego zamoliti ljubaznu i nasmijanu Jorasovu kćer da preuzme dres “vatrenih” za tatu. Poklon ju je nasmijao, no naposljetku ga je ipak odlučno odbila.
Ljubazna Jorasova kći obrazložila nam je da u tatino ime ne želi ništa preuzeti. Potom smo pokušali i s Jorasovom suprugom, no očekivano, gospođa Joras kategorički je odbila i samu pomisao da u ruke primi kockasti dres “vatrenih”.
Ponovila je i nekoliko puta da njezin Joško takav poklon neće i nikad ne bi primio. S obzirom na to da je personalizirani poklon za Joška Jorasa pripremljen posebno za njega, odlučili smo mu ga ostaviti na pročelju kuće ispod stršećeg natpisa “TUDI TUKAJ JE SLOVENIJA” i povećeg transparenta na kojem piše da on i njegova obitelj žive na okupiranom slovenskom teritoriju.
Da je Jorasova kuća posebna atrakcija za prolaznike i turiste posvjedočili smo i sami snimivši grupu slovenskih biciklista iz Maribora. Zastali su ispred kuće i oduševljeno slikali Jorasovu fasadu ukrašenu provokativnim transparentima.
Je li Joras već obukao dres “vatrenih” pitat ćemo ga neki drugi put, ako ikad odluči prekinuti šutnju prema hrvatskim medijima koja traje punih devet godina.
Osim Jorasove kuće, dan nakon arbitražne odluke posjetili smo i Svetu Geru, najviši vrh Žumberačke gore, koji se nalazi na nevidljivoj granici sa susjednom nam Slovenijom.
- Dolazim od dva do tri puta tjedno biciklom. Zasad nije bilo nikakvih kontrola, a ni problema - ispričao nam je slovenski biciklist kojeg smo oko podneva zatekli na vrhu Sveta Gera. Dodao je i kako smatra da se ništa bitno neće promijeniti te da će i Slovenci i Hrvati nadalje posjećivati planinarski dom i crkve koje se tamo nalaze.
- Siguran sam da će sve biti normalno, pa nismo barbari, normalni smo i kulturni ljudi - istaknuo je naš sugovornik.
Na vrhu Sveta Gera, na visini od 1178 metara, nalaze se dvije crkve i TV toranj.
Kako nam je ispričao jedan slovenski novinar kojeg smo tamo zatekli, hrvatska je crkva grkokatolička, dok je slovenska katolička. Hrvatska je i nešto starija, tako da slovenska crkva svete Jere ima moderniji krov.
Na TV tornju ima i nekoliko hrvatskih antena, za što nam je slovenski kolega novinar rekao da Hrvatska mora plaćati pristojbu Sloveniji za antene jer se one tehnički nalaze na slovenskom teritoriju.
Naime, katastarska granica između Hrvatske i Slovenije na Svetoj Geri ide linijom zaštitne ograde oko samog tornja. Ispričao nam je i kako slovenska policija ne provodi nikakve akcije niti ne djeluje zato što postoji određeni broj zakona koje moraju mijenjati zbog odluke suda u Haagu.
Podsjetimo, u četvrtak je u Palači mira sud donio odluku o arbitraži. Prema odluci, Slovenija je dobila većinu Savudrijske vale, odnosno Piranskog zaljeva.
U petak su u jutarnjim satima dva hrvatska policijska broda doplovila do crte razgraničenja sa Slovenijom te se usidrili oko 800 metara od te crte. S druge strane bio je slovenski brod. Tako su dva hrvatska policijska broda i jedan slovenski stajali jedni nasuprot drugih, svaki u svojim vodama, i gledali se. Svatko je stajao na svojoj strani prema staroj crti razgraničenja. I slovenski i hrvatski policijski brodovi međusobno su udaljeni svega stotinjak metara.
Iako su Slovenci arbitražnom odlukom dobili dvije trećine Piranskog zaljeva i izlaz na otvoreno more, dan nakon odluke bivši ministar prometa Marko Pavliha rekao je kako su arbitri u odlučivanju pokazali “priličnu kreativnost”, iako Slovenija njihovim rješenjem nije dobila ono što je tražila i očekivala.