Na današnji dan prije 25 godina kolona od 8000 ljudi – civila, staraca, žena i djece morala je napustiti svoj grad samo zato što su Hrvati. Oni koji su odlučili ostat, šest godina živjeli su pod okupacijom.
JNA je '91 hrvatski grad Ilok doslovno 'ispraznila' od Hrvata
Hrvatima u Iloku, hrvatskom gradu na Dunavu, krv u žilama se sledila i bilo je posve jasno da je rat na pomolu nakon četničkog skupa u baranjskom selu Jagodnjaku u travnju 1991. gdje je Milan Paroški, zastupnik u parlamentu Srbije izjavio: " One koji kažu da ovo nije srpsko možete ubiti kao kera pored tarabe“ kao i : „Ovo je srpska zemlja i njima (Hrvatima) mora biti jasno da su oni dođoši“
Nakon pokolja hrvatskog stanovništva početkom listopada u obližnjem selu Lovasu koje je administrativni dio općine Ilok, branitelji Iloka dobili su ultimatum od JNA da predaju oružje i grad u ruke Srba. Najistočniji hrvatski grad bio je odsječen od ostatka Hrvatske i u okruženju JNA, a u okolnim hrvatskim selima već su počinjeni brojni zločini nad Hrvatima.
Ilok, rujan 1991. hrvatski vojnici
U gradu je 13. listopada održan referendum na kojem se 71 % stanovništva izjasnilo protiv predaje oružja JNA. Pitanje referenduma bilo je jesu li za zajedničko iseljenje iz mjesta zbog krizne situacije. Za progonstvo se izjasnilo 73 % građana umjesto za život pod okupatorskom armijom. Treba uzeti u obzir da je to bila situacija kad je grad bio potpuno okružen, a prva slobodna teritorija udaljena je 50 km. Svaki oružani otpor bio bi uzaludan, a situaciju je dodatno otežavala činjenica da je grad bio pun civila iz okolnih mjesta koji su spas pronašli u Iloku.
Progon pod uperenim oružjem
U Šidu je dan kasnije u prisustvu generala JNA Dragoljuba Aranđelovića i članova europske komisije potpisan Sporazum o iseljenju hrvatskog stanovništva iz grada Iloka. Ultimatum je da se grad 17.10. do 16 sati grad mora napustiti.
Na današnji dan 1991. u 7 sati, uz nazočnost promatrača, predano je oružje armiji, dok se je oko 8 sati počela formirati prognanička kolona traktora, osobnih automobila, teretnjaka i kombija.
- Od ranog jutra, ljudi su skupljali najnužnije stvari, najčešće osobnu garderobu. Kolona duljine desetak kilometara formirala se kod gradskog mlina i usmjerena je prema mostu, gdje se nalazila kontrolna točka JNA. Pripadnici JNA su na mostu držali upereno oružje u prestrašene prognanike, a nekoliko skupina su izdvojili i prebacili u logore u Srbiji - piše Nikolina Vuković u svom znanstvenom radu Ukradeni grad - o progonstvu Iloka i Iločana.
Grad je napustilo oko 8000 stanovnika. Oni koji su odlučili ostati, njih oko 1200, šest godina živjeli su pod okupacijom. Prema riječima fra Marka Malovića, jedinog svećenika na okupiranom teritoriju Podunavlja koji će obavljati svoju svećeničku dužnost uz mnoge prijetnje smrću sve do mirne reintegracije , prijetnje tjelesnim ozljeđivanjem i smrću, privođenja na saslušanja i mučenja, u čemu su prednjačili "beli orlovi", bile su uobičajena pojava.
Hrvati su na rukavima morali nositi bijele marame (praksa viđena u holokaustu), a kuće su im označene bijelim krpama. Za njih je uveden policijski sat, zabrana kretanja bez propusnica...
Fotografije Zdenka Doboševića i Marija Filipija preuzete sa portala vukovarsko-srijemske županije.
Progonstvo Hrvata iločkoga kraja je potrajalo sve do okončanja tzv. „mirne reintegracije“, odnosno uspostave hrvatske vlasti u Hrvatskom Podunavlju, nakon čega se u svoje domove vratio tek dio prognanika.
Ilok - grad s najmanje Srba
Prema predratnom popisu iz 1991., grad Ilok imao je 6.775 stanovnika. Hrvati, kojih je bilo 4.248 ili 62,7%, činili su apsolutnu većinu, a Srba je bilo 484 ili tek 7,14%. Ilok je bio jedan od rijetkih gradova slavonsko-srijemskog prostora u kojem Srbi nisu bili najbrojnija manjina. U gradu je, naime, živjelo čak 1.157 Slovaka (17,08%).