Vezano za ove zatucane komentare, kojih bi se posramila i baka od 80 godina iz prošlog stoljeća, evo jedne crtice... Prizor iz tramvaja br.11 u smjeru prema zapadu, oko Ravnica ili Maksimira, u ranim večernjim satima: Na sjedalu ispred mene sjedila je djevojka, rekao bih srednjoškolka s irokez frizurom u svim bojama, a na uhima mnogostruki piercing, odjeća je bila neopisiva, plijenila je pažnju svih putnika u okruženju. Nitko nije stajao, ali slobodnih sjedala nije bilo. Na toj stanici (Ravnice ili Maksimir), ušla je Romkinja s dvoje djece, od kojih je jedno vukla za ruku, a manje nosila u naručju. Naša osebujna "junakinja", domahnula je ženi i tihim glasom je pozvala: "Gospođo, izvolite sjesti!" Neki od vas će reći, 'pa to je normalno'. Ova pričica nije za vas, niti o vama, a nije niti o opisanoj djevojci. Ovo je upućeno zatucanim licemjerima, koji unaprijed osuđuju sve koji su drukčiji i koji žive punim plućima i ne zanima ih mišljenje okoline. Imaju svoje vlastito.