Prije pet godina upisana je u UNESCO-ov popis nematerijalne baštine, a najstariji pisani spomen o sinjskoj alci potječe iz 1784. Izvan Sinja alka se trčala tri puta..
Jedina europska viteška igra koja je preživjela tri stoljeća
Sinjska alka je, iz velike obitelji europskih viteških nadmetanja, jedina koja je preživjela u kontinuitetu gotovo tri stoljeća, do danas.
Održava se svake godine u nedjelju u prvoj trećini mjeseca kolovoza u Sinju, na godišnjicu pobjede nad turskim osvajačima 14. kolovoza 1715. Na taj dan je 700 vojnika iz Sinja uspjelo odbiti navalu vojske glavnog zapovjednika Bosne, turskog vrhovnog komandanta ili seraskera Mehmed-paše Čelića. Njegova vojska tada je brojala 60.000 vojnika.
Najstariji pisani spomen o Sinjskoj alci potječe iz 1784. godine. To su tri soneta i jedna oda koje je na talijanskom jeziku ispjevao splitski liječnik i glazbenik Julije Bajamonti.
Izvan Sinja, Alka se trčala tri puta - 1832. u Splitu, 1922. u Beogradu (zbog ženidbe jugoslavenskog kralja Aleksandra) i 1946. u Zagrebu povodom III. kongresa USAOJ-a (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije).
Nikola Cerinić osvojio Alku čak 12 puta
Vicko Grabovac bio je najdugovječniji alkarski vojvoda s 28 zapovijedanja alkarskom feštom (1908 - 1936).
Alku je najviše puta dobio Nikola Cerinić koji ju je osvojio čak 12 puta, a natjecao se od 1867. do 1899. godine, dok je Nikola Jelinčić prvi put postao slavodobitnik 1904., a zadnji put je slavio 1935. On ju je osvojio osam puta.
Najveći broj nastupa na Sinjskoj alci ima alkar Ante Grabovac Ivanov. On je u razdoblju od 1873. do 1926. čak 45 puta trčao Alku te četiri puta postao i slavodobitnikom.
Pobjeda i junaštvo Sinjana u bitci protiv Osmanlija 1715. godine toliko su se slavili u Veneciji da su vrhovne mletačke vlasti u Duždevoj dvorani dale naslikati sliku bitke pod Sinjem.
Alkarske svečanosti su se 1928. godine odgodile zbog tragičnog ubojstva Stjepana Radića. Umjesto na alkarsko trkalište, alkari su otišli u Zagreb na Radićev sprovod.
Alka se u starini trčala u različito vrijeme nego danas, a prigodno i po dva puta na godinu. Znala je biti održavana prigodom posjeta vladara ili važnih osoba. Godine 1818. na putu po Dalmaciji, Sinj je posjetio car i kralj Franjo II. U čast njemu mještani su priredili svečanu alku. Car je dobitnika nagradio briljantnim prstenom vrijednim 800 forinti.
U ovom pojedinačnom viteškom nadmetanju može sudjelovati najmanje 11, a najviše 17 alkara, a pojedinačna alkarska utrka traje u prosjeku 12 sekundi. Alkar utrku počinje na 180 metara od alke, a završava je 100 metara iza nje. Po pasminskom sastavu do sada su u Alci bili najzastupljeniji arapski konji, engleski punokrvnjaci te lipicanci.
Veličanstvena alkarska povorka
Alkarska se povorka sastoji od vojvode, čete alkara, čete momaka i pratnje.
Alkarsku četu tvore alkari natjecatelji sa zapovjednikom (alaj-čaušem). Četu momaka tvore alkarski momci, na čelu s arambašom.
Pratnja se sastoji od alkara koji ne sudjeluju u natjecanju, i to barjaktara, njegova dva do šest pratilaca i vojvodina ađutanta (pobočnika); momaka, i to dva momka koji vode edeka, jednog momka štitonoše, dva momka buzdovandžije, tri bubnjara (talambasača), tri trubača.
Svi alkari jašu na konjima, a momci i ostali dio pratnje idu pješice. Namještač alke, pomoćnik namještačev, trubač i pucač mačkula sastavni su dio Alke, ali ne sudjeluju u povorci. Bubnjari, trubači, namještač alke i njegov pomoćnik odjeveni su u jednostavniju narodnu nošnju.
Članovi Časnoga suda nose svečana crna građanska odijela s plavom vrpcom na prsima.
Na dan Alke, rano ujutro,na staroj sinjskoj tvrđavi (Gradu) oglašuju se mačkule (mužari), a zatim glazba svira budnicu prolazeći glavnim ulicama Sinja. Nakon budnice, na Gradu se okupljaju alkari, momci i narod. Tu se obnavljaju sjećanja na junačku i slavnu pobjedu Cetinjana nad turskim neprijateljem i na borbe za slobodu Cetinske krajine.
Prije podne vojvodin ađutant u ime vojvodino, sa svojim momkom u kočiji obilaze i pozivaju na Alku predstavnike političkih, vojnih i crkvenih vlasti.
Dva sata prije početka Alke tri trubača i tri bubnjara s Kamička pozivaju alkare i momke da se okupe kod alaj-čauša u svečanoj odori i naoružani. Nakon okupljanja alaj-čauš vrši pregled alkara, a arambaša momaka, te svi alkari i momci, uza zvuke trube i bubnjeva, idu vojvodi u Alkarske dvore, gdje su već okupljeni barjaktar, pobočnik vojvodin i pratioci barjaktarevi, konj Edek, kojega se prigodom svakog izvođenja Alke vodi u povorci, a simbolizira zarobljenoga konja turskoga vojskovođe koji je predvodio glavni napad na Sinj, njegovi vodiči, štitonoša i buzdovandžije.
Trčanjem Bare započinje trodnevni program
Prije same Alke, održavaju se dvije generalne probe. Na Bari i Čoji natjecanje se vrši po pravilima Alke, samo što su sudionici bez svečane odore.
Bara se održava dva dana prije Alke. Dobitnik Bare dobiva brončanu alku, a u povorci kroz Sinj nosi na koplju dva metra zelenog sukna.
Čoja se održava uoči samog natjecanja. Dobitnik Čoje dobiva srebrnu alku i u povorci kroz Sinj nosi 311 cm crvene čoje na koplju.
Sinjska alka je 15. studenoga 2010. upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.