Hravatska ostaje bez patologa, kako je upozorila dr. Ropar, dok dr. Ban Toskić upozorava kako će uskoro pola stanovništva ostati bez obiteljskog liječnika
'Jedan liječnik ima 2300 pacijenata, drugi 800 - plaća im je ista. Ostajemo bez liječnika'
Zdravstveni sustav je neefikasan, zapušten i trom, dugovi bolnica se gomilaju, dugovi prema veledrogerijama rastu kao i liste čekanja, bolnice su zapuštene i neobnavljane, zdravstveno osoblje nezadovoljno je uvjetima rada te odlazi u inozemstvo ili privatni sektor, a pacijenti, u nemogućnosti korištenja (ne)dostupne javne zdravstvene usluge sve su češće primorani pomoć tražiti i skupo platiti u privatnom sektoru ili u inozemstvu. Tako Klub zeleno lijevog bloka opisuje situaciju u zdravstvu zbog čega su održali okrugli stol na temu "Kako ozdraviti zdravstvo".
Nataša Ban Toskić, predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) kao jedan od glavnih problema naglasila je to što HZZO, kao platitelj usluga u zdravstvu ne pregovara o tome s izvršiteljima, odnosno bolnicama i primarnom zdravstvenom zaštitom zbog čega KoHOM kao rješenje vidi u ukidanju monopola HZZO-a.
-Prema WHO-u samo zemlje s jakom primarnom zdravstvenom zaštitom imaju dobre ishode liječenja, jednaku dostupnost liječenja svima, te ekonomsku učinkovitost. Mi pak imamo loše ishode liječenja, velike troškove i neujednačenu dostupnost zdravstvene zaštite. U odnosu na 2000. godinu danas imamo 10 posto manje timova obiteljske medicine, 55 posto liječnika obiteljske starije od 55 godina, a 36 posto ih je starije od 60. Uz to imamo svega 200 specijalizanata obiteljske jer novi specijalizanti su nam već postojeći liječnici koji rade bez specijalizacije. Uzrok kadrovske devastacije je što imamo 220 posto povećanja radnog opterećenja u odnosu na 2000. godinu. Radimo 220 posto više nego prije 23 godine. U obiteljskoj imamo 49 milijuna posjeta pacijenata u godini. Kod nas liječnici obiteljske troše 33 posto radnog vremena na administrativne poslove, a sestre 70 posto. Liječnici potom preuzimaju posao medicinskih sestara - istaknula je dr. Ban Toskić.
'Nitko ne želi u obiteljsku jer imamo najmanje plaće'
Do toga je, navodi, doveo nedostatak specijalizacija iz obiteljske kojih nije bilo 10 godina.
Koliko studenti medicine odbijaju pomisao da idu raditi u obiteljsku, pokazali su pak prigovori na zakone koje je Ministarstvo zdravstva pustilo u javno savjetovanje.
- Najviše prigovora bilo je na prijedlog da nakon faksa svi idu obavezno raditi u primarnu zdravstvenu zaštitu. U prigovorima je najupečatljivija bila rečenica studenata medicine "Ne želim raditi u groznim uvjetima za mizernu plaću". Obiteljski liječnici imaju najmanje plaće u sustavu, kako onda možemo očekivati kvalitetnu skrbi i sigurnost pacijenata. Svega 3.4 posto zdravstvenog proračuna ide u primarnu i nema naznaka za povećanje - istaknula je šefica udruge obiteljskih liječnika.
Istaknula je hitnu potrebu uvođenja administrativnog osoblja u domove zdravlja da se obiteljskim liječnicima olakša posao.
- HZZO treba preuzeti putne naloge, a sva duga bolovanja trebalo bi rješavati povjerenstvo HZZO-a. Naručivanje na pretrage treba vratiti na bolničke šaltere, a ne da obiteljski liječnik traži gdje naručiti pacijenta na pretrage - istaknula je dr. Ban Toskić.
Ravnateljica OB Sv. Duh: Poslovanje bolnica je neodrživo
Prof.dr.sc. Anamarija Šimundić, ravnateljica Kliničke bolnice Sveti Duh, kao glavni problem u bolničkom sustavu istaknula je financijsku održivost poslovanja.
- Poslovanje bolnica po ovom modelu je neodrživo. Svaka bolnica od HZZO-a dobije limit i mora ga opravdati svojim radom. Ako ga i opravda više od 90 posto limita ide na plaće, a samo 10 posto na ostale troškove kao što su lijekovi, režije.. Mi imamo limit 31 milijun kuna. Ja bi s 3 milijuna kuna dakle trebala riješiti sve troškove lijekova i materijala za rad, a samo oni mjesečno koštaju 10 milijuna kuna - kazala je dr. Šimundić.
Navodi kako sadašnji zdravstveni sustav u Hrvatskoj potiče kvantitetu, a ne kvalitetu zdravstvenih usluga jer ih plaća po broju izvršenih pretraga.
- Takva usmjerenost na volumen šteti svima. Liste čekanja nastaju i radi pretraga koje i nisu potrebne, a zatrpavaju sustav. Troši se i na pacijente kojima ne trebaju sve pretrage na koje su poslani. Rješenje je promijeniti model financiranja bolnica. Treba se odmah uvesti plaćanje po ishodu liječenja, a ne broju obavljenih pregleda i pretraga. Treba uvesti obvezu mjerenja indikatora kvalitete ishoda liječenja i davati bonuse bolnicama koje imaju dobre rezultate i odmah treba dogovoriti realne budžete bolnicama. Za godinu do dvije treba revitalizirati agenciju za kvalitetu u zdravstvu i pokrenuti redovite nadzore u bolnicama - istaknula je ravnateljica Šimundić.
Šef doma zdravlja: Jedan liječnik ima 2300 pacijenata, drugi 800 - plaća im je ista
Novi ravnatelj Doma zdravlja Zagreb - Centar dr. Ino Protrka, naveo je kako se svaki dom zdravlja muči sa svojim problemima, a jedan od najvećih je neujednačenost.
- Treba češće mijenjati mrežu javne zdravstvene zaštite koja nije mijenjana oko 8 godina, a situacija se promijenila. Recimo centar je nakon potresa doživio demografski pad. Imamo 52 ambulante obiteljske viška što nam uzrokuje financijske poteškoće jer ne mogu uprihoditi dovoljno sredstava. Neki obiteljski liječnici u Novom Zagrebu imaju 2300 pacijenata, a neki u centru 800. Jedan i drugi imaju istu plaću. To treba korigirati. Brojne kolege po DZ imaju problem s nedostatkom kadra, a svi imamo problem s prekomjernom administracijom pa liječnik obavlja 35 do 45 posto administracije. Trebamo uvesti administratore i Ministarstvo zdravstva je to prihvatilo, no to će doći 2024. Ogroman su problem i velike razlike u plaćama obiteljskih liječnica koji su zaposlenici doma zdravlja od onih koji su koncesionari, a koji imaju i trostruko veće plaće - naveo je dr. Protrka.
Dr. Ropar: Nitko ne želi u patologe
O problemima bolničkih liječnika govorila je Samija Ropar, specijalistica kliničke citologije, članica Izvršnog odbora Hrvatske udruge bolničkih liječnika.
Navela je da HUBOL traži ograničenje na maksimalno dva mandata za sve ravnatelje bolnica, domova zdravlja, za sve predstojnike klinika i šefove odjela kao i za glavne medicinske sestre.
- Želimo i definiranu zakonsku odgovornost predsjednika upravnih vijeća bolnica kao i ravnatelja bolnica. Ne bi smjelo biti kao sad da nitko ne snosi odgovornost za loše upravljanje bolnicom i da ravnatelji mogu biti doživotni, odnosno dok ne odu u mirovinu kao što je često sad slučaj kao i s glavnim sestrama. Tako se ravnatelji opuste i ne bore se za bolnicu. Problem je i što nemamo definirane algoritme i protokole liječenja što pacijentima ne omogućava da imaju isti liječničku skrb u Karlovcu, Zagrebu i Splitu. Svaki pacijent zaslužuje znati gdje će dobiti kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Nemamo poluge za praćenje ishoda rada. Zadnjih dana imamo praćenje radnog vremena. Ne protivimo se tome. No to ne osigurava učinkovitost u radu. Isto tako, devastirana primarna zdravstvena zaštita generira i liste čekanja jer se brojnim uputnicama pacijenti prelijevaju u bolnički sustav. Imamo osiguravatelja (HZZO) koji ne kontrolira ni liječnike, ni osiguranike podižu li nalaze, iskorištavaju li hitnu - navela je dr. Ropar.
Navodi i kako Hrvatska uskoro ostaje bez patologa.
- Hrvatska uskoro ostaje bez patologa. To je nedostatak specijalizacija. Patolozi rade za osnovnu plaću, najmanje su plaćeni od svih liječnika jer nema prekovremenih sati. Sad svi žele biti dermatolozi i oftalmolozi jer privatno mogu raditi. Predlažemo da sustav specijalizacija prijeđe na Hrvatsku liječničku komoru da se jače kontrolira rad mentora. Što se tiče sustava financiranja zdravstva, netko mora reći koliko naš javno-zdravstveni sustav košta. Država mora moći financirati sustav jer ne može 30 posto onih koji plaćaju zdravstveno osiguranje financirati 110 posto korisnika zdravstva u Hrvatskoj. Isto tako imamo najskuplje lijekove u EU, a veledrogerije kod nas zarade duplo više nego u Nizozemskoj i Njemačkoj - navela je dr. Ropar.
Ekonomist: Hitno mijenjati financiranje bolnica
Na okruglom stolu je govorio i Davor Katavić, konzultant za financije i upravljanje u zdravstvenim sustavima, koji je istaknuo da većina prihoda ide na plaće zdravstvenih djelatnika i da zato bolnice nemaju dosta za lijekove i materijale.
- Imamo 70 tisuća djelatnika u zdravstvu, 182 zdravstvene ustanove, a 167 ih je u vlasništvu lokalne samouprave. Većinu zdravstvenih ustanova, 90 posto njih financiraju ugovori koje imaju s HZZO-om, a koji ljekarnama duguje preko 4,5 milijardi kuna jer je dug bolnica za lijekove i potrošni materijal ogroman. Sustav treba usmjeravati tako da se plaća po ishodima liječenja ako si zadamo da želimo što kvalitetniji sustav da služi na korist pacijentima. Treba biti više ulaganja u prevenciju preko primarne zdravstvene zaštite. Najveći problem je bolnički sektor, u bolnicama hitno treba riješiti nelogičnosti oko financiranja gdje HZZO kroz ugovore plaća izvršenje i pružene usluge te tako kupuje količinu usluga koju je bolnica pružila. Neke bolnice nisu stimulirane da kontroliraju troškove i ispada da ona koja je uspjela uštedjeti, dobije manje novaca kroz sanacije. Tako se potiče neučinkovitost. Treba uvesti stimulaciju nagrađivanja radnika u zdravstvu - zaključuje Katavić.
Na okruglom stolu se oglasio i Mladen Tureček, predsjednik udruge HELP Helikopterima liječnici pomažu, koji godinama već zagovara uvođenje hitne helikopterske službe.
- Vlada je opet odbila amandman Možemo za uvođenje hitne helikopterske medicinske službe. U svijetu onaj tko ima hitnu ima heliodrom. Imamo niz otoka, nemaju liječnike. Imamo problem s protokolima za dizanje vojnih helikoptera. Kod nas se na otocima traži da unesrećeni dođe do liječnika na drugi otok, recimo s Unija na Lošinj i tako se gubi vrijeme zlatnog sata za preživljenje pacijenta. Protokol treba mijenjati, osobe na službi 194 trebaju na bazi pitanja onome koji javlja o ugroženoj osobi znati procijeniti treba li slati helikopter. Nama četiri tisuće eura više košta sat vojnog helikoptera koji danas vozi pacijenta, od recimo normalnog helikoptera koji bi vozio da imamo hitnu helikoptersku medicinsku službu - naglasio je Tureček.