Jedan je noć do finala završio u bolnici, drugoga zovu 'Dena'

Filip Paponja (Cibona)

Večer prije finala završio je u bolnici na promatranju jer je dobio udarac u glavu, pa smo bili oprezni zbog potencijalnog potresa mozga. On sam mi je rekao: "Treneru, nema dilema, igram." Momak odlične košarkaške vizije, njegova trica na 65-60 je bila ogromna.

Dominik Rašić (Cedevita)

Momak velikog srca, jedna od naših "maskota" momčadi, veoma duhovit lik. Fantastično je to da na regionalnim selekcijama nije bio ni među stotinu najboljih, a na kraju se izborio za mjesto među 12 i dao nam puno bitnih minuta na cijelom Europskom prvenstvu.

Ivan Perasović (Split)

Čudo momak, moj igrač u Splitu, čudo igrač, nevjerojatno dobro odgojen, nevjerojatan karakter, još onog dana kad shvati koliko zapravo može, kad postane ono pozitivno sportski bezobrazan, samo nebo će biti limit za njega.

Hrvoje Majcunić (Cibona)

Pomogao nam je uglavnom minutama na poziciji beka šutera, ali može odigrati i jedinicu. Jedan od onih koji ne pitaju previše, nego žrtvuju svoje tijelo za ekipu. Baš ono pravi srčani igrač, pravi momčadski igrač.

Roko Prkačin (Cibona)

MVP, najkorisniji igrač prvenstva. Sve smo rekli time, zar ne? Momak nevjerojatnog potencijala, koji nam je igrao sve od jedan do pet, kad shvati sve do kraja, onda će igrati takvu košarku da ćemo mu se moći svi zajedno diviti.

Boris Tišma (Real Madrid)

Velika muda, kako je ispalo u onom članku... Sve ste i sami vidjeli u prvom poluvremenu, sam nas je nosio protiv Španjolske. Njega sam najslabije znao prije priprema jer je u Realu, ali vrlo brzo sam shvatio da je to igrač za velike utakmice.

Duje Brala (Zadar)

Jedan od dvojice najmlađih, dvojice 2003. godišta. Za njega je velika stvar da je bio ovdje, da je sve ovo vidio, doživio i proživio, jer od njega se očekuje da već od sljedeće godine on bude taj koji je vođa i nositelj u novoj U-16 generaciji.

Matej Bošnjak (Cedevita)

Naš centar, ali vjerujem da će u budućnosti pokrivati i poziciju krilnog centra, može on to. Pravi kapetan, sve što zamislite kad netko kaže kapetan, to je naš Matej. Uvijek mu je momčad na prvom mjestu, nikad sebe ne postavlja ispred.

Lukša Buljević (Cibona)

To je naš sljedeći snajperist izvana. Igrao je na pozicijama tri i četiri, možda i nije do kraja stigao pokazati svima u Novom Sadu o kakvom se šutu za tricu radi zbog limitirane minutaže i uloge, ali treba ga pratiti i u budućnosti.

Ante Perkušić (Split)

Naš "Dena", po videu iz Gitka. Njega baš svi obožavaju. Mene fascinira da sam mu trener u Splitu, a da ga nisam u životu čuo da govori! I onda dođemo u reprezentaciju i on se ne gasi. Pozitivac, radnik, mogao je još i bolji turnir odigrati, ali vratit će mu se to u budućnosti.

Mario Krešić (Kaštela)

Rekao mi je da je ovo prvi put u povijesti KK Kaštela da je jedan njihov igrač završio u bilo kojoj reprezentaciji. Dušu dao za svoju momčad, živi za reprezentaciju i to radi igrao pet sekundi ili pet minuta.

Tomislav Ivišić (Dražen Petrović)

Naš najviši igrač, a i najmlađi u momčadi, s fenomenalnim doprinosom ne samo u finalu protiv Španjolske, nego i u polufinalu protiv Francuza. Samo nek ostane ovako skroman i ovakav radnik, onda nema sumnje da ga čekaju velike stvari.

Stipe Kuliš, pomoćni trener

Ne samo pomoćnik, nego i veliki prijatelj, trener juniora Borika u Zadru. Smatram sebe velikim radnikom, ali njemu nisam ni blizu. Vjerojatno će poslije prvenstva otići spavati sedam dana u komadu koliko je noći probdio zbog ekipe.

Zvonimir Galovac, kondicijski trener

Zbog njega mi je posebno drago, dva puta zaredom je s U16 reprezentacijom bio četvrti, uzeo drvenu medalju, pa smo prije polufinala razmišljali da ga pošaljemo kući, za svaki slučaj. Ogromno povjerenje u njega, stvarno stručnjak za poželjeti.

Mario Marković, kondicijski trener

Profesor tjelesnog i individualni trener iz Slavonskog Broda, puno nam je pomogao u prvoj fazi priprema, dok se Galovac nije vratio s U17 Svjetskog prvenstva iz Argentine.

Domagoj Rezo, fizioterapeut

Doktor za sve, uvijek na raspolaganju, naprosto ne mogu vjerovati da postoji netko tko je u svakom trenutku dobre volje, da mu se u 50 dana priprema i turnira ne dogodi nijedan loš dan, nikad nema lošu energiju.

S njima su stalno u Novom Sadu bili još i Mladen Erjavec, instruktor HKS-a i Dino Rađa, predsjednik stručnog savjeta HKS-a.

RIJEŠITE KVIZ: Koliko dobro vidite?