Jako čudan i neizvjestan Euro: Velikani se muče s rezultatima, Nijemci griješili u organizaciji!?

Hrvatska se pognute glave vratila iz Njemačke, "vatreni" prvi put u eri Zlatka Dalića nisu prošli skupinu na nekom velikom turniru. Naši su se nogometaši već razbježali na zaslužene odmore, a Europsko prvenstvo ulazi u onu drugu, puno zanimljivi dio turnira. Kreće nokaut faza, više nitko nema pravo na kiks.

Pokretanje videa...

01:40

Vatreni stigli na aerodrom | Video: 24sata Video

Naša njemačka avantura trajala je 20 dana. Prema samom sjeveru Njemačke krenuli smo 7. lipnja, a kući se vratili 26. lipnja. Bilo je tu svega, od naporne vožnje po cijeloj Njemačkoj, muke s internetom, dosadom u samom Neuruppinu, druženja s našim ljudima u Berlinu, Hamburgu i Leipzigu, pa i razočaravajućih rezultata. No i ovo je dosta čudan Euro. A zapamtit ćemo ga po sljedećim stvarima.

1. Španjolska moćna, velikani se muče

Španjolska je jedina uvodni dio Europskog prvenstva odradila na visokoj razini. A drugi velikani? Teška muka. Hrvatska je već kod kuće, Francuzi i Belgijci nakon tri kola imaju gol-razliku 2-1, Engleska ne može dobiti Sloveniju ni Dansku, Italija izgleda neprepoznatljivo, Nizozemci su izgubili od Austrije, Portugalci od Gruzije...

I Njemačka je dosta dugo bila uvjerljiva, pa su protiv Švicaraca spašavali "živu glavu" u posljednjim sekundama. I doista, jedino Španjolci djeluju kao strah i trepet za sve, njihov bi dvoboj osmine finala protiv Gruzije trebao biti laganica. Velikani nisu uvjerljivi, očito i kako se nogometna mapa Europe malo mijenja... 

2. Njemačka podbacila organizacijski

E, to nas je stvarno razočaralo. Po dolasku u Njemačku mislili smo kako će sve ići kao po špagi, ali Nijemci su organizacijski podbacili. Nekako smo očekivali kako će cijela Njemačka biti u znaku Eura, ali povećalom smo morali tražiti štandove i dućane na kojima se mogao kupiti neki suvenik sa znakom Europskog prvenstva. Bilo je tu i velikih problema s akreditacijama, internetom...

U nekim gradovima smo dan prije utakmice parking (s važećim propusnicama) tražili i po 45 minuta. Ili nikoga nije bilo na ulicama oko stadiona ili nitko ne bi znao kome vas poslati. Događalo nam se to i u Hamburgu i u Leipzigu, nekako su Nijemci u previše situacija bili preopušteni. I doista, na dane kad u tim gradovima ne bi bilo utakmice, niste mogli osjetiti dašaš Eura. Nažalost...

3. Loša i skupa kava, ali odlično pivo 

Njemačke cijene nisu baš idealne za hrvatske standarde. Tako smo u Neuruppinu plaćali običan capuccino po 4,70 eura, na povratku u Hrvatsku na jednoj benzinskoj postaji za njega izdvojili čak 6,70 eura. Nešto više od 50 kuna!? Cirkus. Poptuno suludo, ali zato nas pivo nije razočaralo. Dapače...

Njemačka je tradicionalno poznata po dobrim pivama, a mi štujemo tradiciju. I domaće običaje, naravno. Tako da nas Berliner Kindl, Bitburger, Warsteiner, Köstrizer, Krombacher, Hacker-Pschorr... nisu niti jednom razočarali. Za razliku od capuccina. Ali to je bila naša greška, a na greškama se uči...