Jagoda Laco, žena velikog srca: Pomaže nahraniti gladne, a i sama je korisnik pučke kuhinje

Dobar dan, neugodno mi pitati. Imate li nekakve hrane, paštete ili salame da izdržim idućih 15 dana, dok mi ne dođe naknada za bolovanje? - tako je glasilo pitanje 62-godišnjaka iz Splita. Riječ je o muškarcu s invaliditetom koji se obratio dugogodišnjoj voditeljici i administratorici Facebook grupe "Empatija", Jagodi Laco. U rekordnom roku ljudi velikog srca opskrbili su ga hranom za tri mjeseca, a otplatili su mu i kredit zbog kojeg mu je račun bio ovršen. 

- Zaista ga ne želim izlagati više nego je to potrebno. To je samo jedna u nizu priča koja je uspješno završila. Dugo je član naše grupe na društvenim mrežama, ali nikad ništa nije tražio. Nije očekivao da će se ljudi takvom brzinom okupiti i pomoći mu. Ostao je šokiran, iznenađen, bio je pun emocija. On je samo tražio hranu, ali ljudi su inzistirali da mu zatvore ta dugovanja. Nisam sigurna da bi uspio sam to otplatiti. Toliko hrane je dobio da je dio odmah podijelio. Inzistirao je i da, ako još netko donese potrepština za njega, podijelimo drugima u potrebi – govori nam Jagoda. Humanitarnim radom počela se baviti prije devet godina oformivši grupu na društvenoj mreži, a prije godinu dana "Empatija" je postala udruga.

Toliko nesretnih ljudskih sudbina prošlo je kroz njezine prste, a najponosnija je jer su sve akcije bile uspješne. Pitamo je što je motivira posljednjih devet godina. Na njezin odgovor teško je ostati ravnodušan.

- U politici nisam, ne zanima me. Karijera nije... Ja sam vam znate, jedna od tih ljudi. Sad sam u pučkoj kuhinji. Imam svoj broj. Sve sam prošla na svojoj koži, samohrana sam majka troje djece i sve sudbine o kojima pišem i sve situacije u kojima pomažem dobro poznajem, u svima sam bila. Od djetinjstva... dječjeg doma, odgoja bez roditelja, dokazivanja u društvu da sam ljudsko biće i da vrijedim, da nisam smeće. U borbi da prehranim djecu skupljala sam i boce i metale. Ostala sam sabrana u životu, nikad nisam ni pila ni drogirala se ni krala. A toliko puta sam nailazila na nerazumijevanje za moju situaciju. Prošla sam i nepravdu i institucije i znam kako ljudi dišu. Ima pokušaja da me prevare, ali ne mogu – kaže nam Jagoda ističući pokojnog Zorana Ercega i njegov humanitarni rad kao uzor u životu. Kaže nam kako joj ne smeta otvoreno govoriti o svojem životnom putu, ali ipak nastoji zaštititi djecu. Dvije kćeri su naime, tinejdžerice.

GESTA DOBROTE Vozač splitskog KBC-a osvojio je simpatije javnosti: 'Bilo mi je žao roditelja, ljudski je pomoći'

- Ako sam nešto u životu odradila kako treba onda je to odgoj moje djece. 'Empatija' je moje četvrto dijete, mi smo sada mlada udruga i nakon toliko godina djelovanja na društvenim mrežama, u čemu mi se nedavno pridružila i starija kćer, bilo je prirodno da konačno postanemo službeni kako bismo mogli povući sredstva od institucija za pomoć drugima. Trenutno nemamo ni prostor ni nikakve uvjete, koristim malo osobno auto od prijateljice za prebaciti stvari. Toliko stvari bi htjeli realizirati u budućnosti i imamo puno dobre volje. Ja sam samo pokretač dobrote u ljudima – kaže nam Jagoda koja je trenutačno fokusirana na rješavanje problema veterana Domovinskog rata kojeg su pothranjenog pronašli na ulici.

- Gospodin je podrijetlom iz Slavonije, ali tu je na području Splita, radio je po bauštelama. Prije mjesec dana je smješten na Križinama. Beskućnik je, a kada smo dobili dojavu gdje je i došli do njega, nije mogao stati na noge. Osobna iskaznica mu je istekla, nije imao ni zdravstveno osiguranje. Ljudi imaju predrasude o beskućnicima. Ovaj čovjek je divna, topla duša. Ima 290 dana ratnoga puta, 20 godina radnog staža. Imao je problema u obitelji, ljudi su ga izmanipulirali, izgubio je zaručnicu. Predobar je čovjek, a odustao je od sebe. Digao ruke. Kako nije imao adresu član udruge ga je prijavio kod sebe da možemo početi rješavati papire, a ovih dana trebao bi u Veteranski centar u Sinj na rehabilitaciju. Samo mu trebamo naći smještaj, dignuti ga na noge – kaže nam Jagoda za koju ne postoji nemoguće.

Na kraju krajeva, ona je i sama dokaz da, i kad ti život servira tešku borbu, ne znači i da će te uspjeti poraziti.