Draga gospodjo Spomenka, kad sam procitala naslov steglo me i u grlu i oko srca, jer jako dobro znam sto znaci imati dijete s bilo kojim invaliditetom. Jako dobro znam i prozivljavam odrastanje sina s cerebralnom paralizom vec dobrih 26 godina; dakle odrastao, mladi covjek sa zeljama i svim potrebama koje imaju decki njegove dobi- to vas ceka i odrastate zajedno sa svim. Da, mi nesmijemo biti ni bolesne ni bilo sta drugo sto bi omelo obaveze prema djetetu s zdravstvenim problemima kao sto su kod nasi sinova, naravno i kceri ko ih ima s dijagnozama invalidnosti. Svaki put kad procitam clanak o djeci s invaliditetom ili teskom bolescu i problemima koje imaju, osjecam se grozno. Znam da nije za utjehu, ali boli me jos vise ta usamljenost mog sina i sve ono sto nemoze prozivjeti kao mladic. Neki dan postavio mi je pitanje: " A zasto si me takvog rodila?" Pametan je i lijep decko, dobro uci i to me tjesi da ce imati svoje zvanje i da ce moci zaradjivati za sebe kad mene vise nebude. Zivimo daleko i neki uslovi su bolji nego kod nas u Hrvatskoj, ali " ako ne lupam na vrata, nece niko da otvori"- vjerujem da shvatatye zasto je u navodnim znacima. Znam dobro dok smo zivjeli tu kako je bilo i kako smo dolazeci na rehabilitaciju o onome na sto imamo pravo saznavali jedni od dr