'Ja ne plačem, ali bilo bi lakše da sam plakala za Borisom...'

'Suzu nisam pustila ni kad je umro Boris, ni kad je umro Dino. Jednu suzu. Ja i danas ne plačem. Nikad ne plačem', kaže Diana Dvornik (74). Dodala je kako ne može svatko plakati. Misli da bi bilo bolje da je dala suzama van iz oka. Bog joj je, kaže, dao srce, ali nije suze. 

- Imam suhe oči i moram stavljati kapi. Da sam plakala, ne bih imala visoki tlak kao danas. Zavidim ljudima koji plaču, a ja nisam od njih, toliko sam prizemljena, ne znam koja je to snaga u meni - rekla je Diana.

U šest mjeseci te 2008. izgubila je prvo supruga Borisa, a onda i sina Dina.

Pokretanje videa...

01:00

- Dean i ja nikad ne pričamo ni o Borisu ni o Dinu. Dean je kao ja, isti smo. Računamo, bolje ne pričati. To onda držiš u sebi. Kaže se da ti Bog da križ koji možeš nositi. I to je točno, to je istina – govori Diana.

Na intervju o životu s velikanom nevoljko je pristala. Oči joj se ozare kad čuje koliko je Boris bio prizeman, nimalo umišljen unatoč svojoj veličini. Na to je iznimno ponosna.

- Jednom je bio na zdravstvenom i odnio je ženi sladoled. Rekla mu je: ‘A Roko moj, koji si mi ovo sladoled donija’. A kaže on: ‘Nisam ti ja Rockefeller, nego Roko’. A lud li je bija, nikad to neću zaboraviti. Bit će nije ima dovoljno novca za veće i bolje sladolede - smije se Diana.

Ona i Boris bi ove godine proslavili 57. godišnjicu braka. Vjenčali su se kad je imala 18, a on je bio šest godina stariji. Tad su dobili sina Deana, a godinu i pol poslije rodio se i Dino.

- Poslije Borisova ‘Devetog kruga’ upoznala sam se s njim. On je bija na Pjaci, a onda je Pjaca bila šetnica, i tamo me vidija. Bila sam curica od 16,5 godina. I onda je iša za mnom, par serenada ispod prozora i tako je to počelo – prisjeća se.

Osvojio ju je plavom kosom, za koju se kasnije ispostavilo da nije bila prava. Obojili su je za film. Rekla mu je: 'Ajde, bogati, zeznija si me'. Ali već je bilo kasno, već su se zaljubili. Otkako su se upoznali, ona i Boris su bili nerazdvojni.

- Stalno je bija uz mene, di god je išao zvao je po deset puta. Ili kad bi otišao na put pa nije imao prijevoz, ukrca bi se u neki kamion da barem dođe doma na pola dana – priča Diana. 

OSTAVIO NEIZBRISIV UTISAK Boris Dvornik napustio nas je prije 11 godina: Bio si legenda

S tugom se prisjeća njegovih posljednjih godina života.

- Zadnje dvije godine prije nego što je umro bio je u depresiji, bio je bolestan, srce ga je mučilo. On nikad nikoga nije opterećivao svojom bolešću. Mene bi samo zvali iz bolnice: ‘Boris vam je poručija da je sad kod nas na infuziji’. On bi uzeja auto i otiša u bolnicu, nikog nije htio opterećivati. Kad bi ga netko pitao: ‘Kako si’, to mu je bilo najteže u životu. ‘Šta oni mene pitaju kako sam’, govorija bi. Nije volio sprovode ni vjenčanja. Bio je čovik za sebe. Volio je društvo svojih prijatelja, zasvirati i malo popit, manje nego šta su ljudi govorili - rekla nam je Diana.

- Bio je vrlo osjetljiv, svaka kritika bi mu smetala. Za svaku predstavu koju je radio pripremao bi se danima, perfekcionist je bio u svemu. Tako da mu je bilo teško pred kraj, kad je radio nešto o sebi. Rekli su mu ovi s televizije da to napravi, ali nitko nikad nije poslao ekipu, ništa. On je sve to sam radio. Imao je osjećaj kao da su ga zeznuli. Puste pare je potrošija na to, jedna mu je kamera pala, a drugu je kupio. I na kraju, evo, do danas se nitko nije javio u vezi toga. A on je tako tužan otišao, užasno tužan i ljutit na sve oko sebe - rekla je Diana.

SIMBOLIČNA GESTA S 'ponistre' na zidu splitskog kafića gledaju Oliver i Dvornik

Možda se, nagađa, nekim ljudima zamjerio u svojoj bolesti, koji nisu razumjeli da je on bolestan. Imao je, priča, veliki hematom na glavi, kad je pao i udario u krevet. Od moždanog udara se oporavio iako je imao demencija. Taj hematom trebalo je operirati, ali to nije htio.

Dodaje da je njezin Boris bio velika poštenjačina.

- Toliko dobar, previše dobar za ovo vrime, zato ga je to sve i uništilo. Ne mogu reći da je svima vjerovao, ali je sto posto vjerovao u ovo šta su ga zvali da napravi o sebi, on je to radio četiri godine. I svaki put su mu govorili: ‘Ajde, radi, radi’. Ja kažem: ‘Ma Boris, ako ti njih zoveš dok oni tebe ne nazovu, nema ništa od toga’. To se i dogodilo - kaže.

Dodaje da nakon 11 godina vrijeme liječi rane, ali da je teško započeti život iznova.

- Svaki dan mislim na njega, nema dana da ne mislim na Borisa i Dina. Vrijeme ipak zaliječi rane, ne može se reći. Jer vrime je takvo, život ide dalje, triba ga živit. Ne možeš živit od uspomena. Važno je zadržati u srcu uspomene i ljubav prema svome bližnjem. Ispred televizora imam njihove slike i to je taj oltar, šta se kaže, ne triba mi ni groblje ni crkva, to je to. Po Borisu nikad ne bi tribalo nosit cviće i dolazit na groblje, ništa. Tila sam mu na grob napisat citat: ‘Ej, ti, ne stoj nad mojim grobom i ne plači, jer ja nisam ovdje, od smrti sam jači’, ali nisam nikad jer on nije volio ni epitafe - govori nam Diana.

Uvijek ističe da, ako je trebalo tako biti, hvala ti Bože što je Boris otišao prije Dina. Jer Boris, kaže, ne bi mogao preživjeti njegovu smrt. Glumačka legenda joj nedostaje svaki dan, jer bio joj je sve. Najveća radost u životu danas su joj unuci. Ima šestero unuka i dva praunuka. S njom živi Deanov sin Marvin, za kojega Diana kaže da je isti Boris, da jedini ima plave oči.

- Nikad nitko od unuka nije živio sa mnom osim Marvina. Najsmišnije mi je kad se ujutro digne i kad mi dođe i pita: ‘Bako, kako si, jesi li dobro’, pa stavi ruke iza leđa - završava Diana.

NEPREPOZNATLJIVA HUREM: Nekad prekrasna glumica danas izgleda kao plastična lutka