Primirje u permanentom ratu Zorana Milanovića i Vlade poživjelo je samo do otvorenja Pelješkog mosta. Već u Kninu ministri obrane, policije i branitelja odbili su doći na predsjednikov prijem za ratne zapovjednike.
Izgleda kao bojkot Milanovića, ali zapravo HDZ-ovi ministri bojkotiraju ratne zapovjednike
Nije im bio problem svečano se postrojiti na Pelješkom mostu, rame uz rame, nasmiješeni i pristojni. Osim Marija Banožića koji je izgurao kolegicu ministricu Mariju Vučković iz prvog reda povijesne fotografije s mosta.
Jer Pelješki most, grandiozan i pompozan, bio je idealna propagandna kulisa ispred koje nije bilo mjesta za svađu jer je bilo mjesta za sve, za premijera i njegove ministre, kao i za predsjednika države i njegovu svitu.
Ali u Kninu državni vrh vraća se na početne postavke.
Niti jedan Plenkovićev ministar, ni obrane, ni policije, ni branitelja, neće se pojaviti na svečanom prijemu za ratne zapovjednike koji sutra navečer na kninskoj Tvrđavi organizira Ured predsjednika Zorana Milanovića.
Možda je pretjerano nazvati to bojkotom, ali definitivno tako izgleda.
Glume zajedništvo
Na Pelješkom mostu predsjednik Milanović i premijer Plenković, zajedno s njegovim ministrima, mogli su odglumiti zajedništvo. Ali u Kninu se to krhko primirje nije moglo održati.
U Kninu svatko ponovno igra svoju ulogu.
Svađe oko protokola, Milanovićeve zabrane ministru Banožiću da govori pred vojskom, uzajamno nepozivanje i odbijanje poziva, kao i otvorene najave iz Vlade da ne žele s Milanovićem sudjelovati u zajedničkim događanjima, nastavile su se i na prijemu za ratne zapovjednike.
To je sad Milanovićeva priredba i ministri Tomo Medved, Mario Banožić i Davor Božinović zahvalili su se na pozivu i ispričali brojnim drugim obavezama.
Čak ni obljetnica Oluje, odnosno prijem za ratne zapovjednike, nije dovoljno bitan događaj da se ostvari ono famozno zajedništvo kojim nas HDZ zatrpava godinama.
Sporedna stvar
S time da se ovdje ne radi o nekakvom zajedništvu s Milanovićem, već s ratnim zapovjednicima za koje predsjednik države organizira prijem. Na Tvrđavu se dolazi zbog njih, a ne zbog Milanovića. Ali to je za HDZ očito sporedna stvar.
Izbjegavanje Milanovića prednjači na listi prioriteta.
Ovaj bojkot (ili "bojkot") znakovit je upravo zbog činjenice da je HDZ taj koji se zaklinje u zajedništvo i poziva se na zasluge ratnih zapovjednika, a sada njegovi ministri odbijaju poziv na prijem upravo za te ratne zapovjednike.
HDZ već desetljećima prisvaja zasluge za Oluju i Domovinski rat, zaklinje se u branitelje i zapovjednike, kao što koristi Knin za svoju političku promociju, ali isto tako koristi prvu priliku da zbog Milanovića zaobiđe taj događaj, a time i zapovjednike u koje se ritualno zaklinje.
Bojkot zapovjednika
Možda upravo zbog toga što prijem sada prvi puta samostalno organizira Ured predsjednika, a ne HDZ-ovo Ministarstvo obrane.
Nedolazak Medveda, Banožića i Božinovića na Milanovićev prijem za ratne zapovjednike možda izgleda kao bojkot predsjednika države, no on je u prvom redu bojkot ratnih zapovjednika zbog kojih se taj prijem i organizira.
A opet, tko zna, možda je zbog tih ratnih zapovjednika i dobro da se Milanović ne nađe na istoj lokaciji s Banožićem i Medvedom. Moglo bi biti neugodno.