Ako uzmemo u obzir neoborivu činjenicu da su čovjek (i životinje) bića koja imaju ogroman instinkt za preživljavanje, koji su kadri učiniti nemoguće da bi se izborili za život, kad je u prirodi svakog čovjeka da se bori, da sačuva ono najvrijednije, a to je život, koji su stvoreni tako da se u opasnosti potaknu nove osobine, za koje u normalnim okolnostima nisi ni sam svjestan da ih imaš, e sad, kad to uzmemo u obzir, i kada unatoč tome što je usađeno u čovjeku, netko digne ruku na sebe oduzme si život, onda zamislite što se mora događati u glavama takvih ljudi.Nema smisla govoriti za njih da su kukavice, da bježe od problema. Koliko god to apsurdno zvučalo, ali, zamislite koja je snaga, nešto natprirodno tu potrebno da bi se sam ubio. Da su bili svjesni, nikad se ne bi ubili, jer ti je u samom tebi ono što te koči da ikad to napraviš. Koliki ljudi su doživjeli nešto najužasnije što su mogli, pa se nisu ubili. Dakle, nije dovoljno da ti bude teško da bi se ubio, nekakvu impulsi u mozgu ti se moraju pomiješati, psiha je zeznuta stvar, normalan čovjek nikad ne bi mogao potpuno svjesno ići protiv sebe. Čim netko odluči napraviti samoubojstvo, on je na takvoj razini da ga ne možemo kriviti jer bježi od problema, on više nema karakteristike čovjeka kojemu je u genima da se bori svim silama za život. A kako je tu karakteristiku izgubio, to nitko ne zna.