Izbezumljeni i poniženi: Dan kad je umrla hrvatska košarka

Stvarno se dogodilo? Stvarno su naši dragi i simpatični turisti - ljudi koje volimo zezati da nose plastične sandale u plićaku po Jadranu - prebili, pretrčali, preletjeli i potpuno nadigrali nas, tu uglednu košarkašku naciju?

Itekako se dogodilo. Kao plitak potok su nas pregazili. Češka, da, reprezentacija koja je prije dvije godine jedva došla do 53 koša protiv naše reprezentacije, sad je isto toliko imala već na početku drugog poluvremena. Vodila je i 30 razlike, da ispred stadiona Pierre-Mauroy u Lilleu nije padao najveći pljusak koji možete zamisliti, odavno bismo napustili dvoranu i krenuli pješke prema Zagrebu.

Zašto? Pa jer smo i 20. godinu u nizu naivno povjerovali da će ovaj put biti drukčije i da je sad pravo vrijeme za nas, da skinemo kletvu i vratimo se na postolje. A ne ide to samo tako, dok se mi busamo u prsa i hvalimo talentima koji će biti čudo za dvije-tri-sedam-koliko već godina, Česi nas školuju.

- Pročitali su nas - rekao je Luka Žorić.

- Raspali smo se - dodao je Roko Ukić, a Bojan Bogdanović iskoristio je pravu riječ.

- Sramota.

Točno tako - sramota

I on i Krunoslav Simon pogodili su u srž.

- Možda nismo toliko kvalitetni koliko mislimo da jesmo - kaže Simon.

Ovaj put čak i nije problem kao lani protiv Senegala u pristupu.

Ni taktike, ni tehnike

Problem je što ni u jednom trenutku nismo izgledali košarkaški kvalitetno kao protivnik. Nije bilo pitanje želje, volje, bacanja na glavu za reprezentaciju, nego puno gore od toga - pitanje taktike i tehnike u kojoj su protivnici stalno bili korak ispred, metar iznad i 50 posto precizniji, jednostavno su izgledali kao košarkaši, za razliku od naših.

A s druge strane nije bila Španjolska, Grčka ili Francuska nego oni koji jedva skupe 12 za reprezentaciju, pa im još uvijek igraju Jiří Welsch i Luboš Bartoň, koji su profesionalne karijere započeli kad se Mario Hezonja rodio.

- Fizički su nas izbacili. Nijedna naša kretnja nije bila dobra, nismo imali ni energiju ni entuzijazam, što smo odredili kao neki forte ove generacije. Raspali smo se, nema tu nekih detalja o kojima bismo trebali, pa razvalili su nas 30 razlike - tužan i razočaran bio je Ukić.

Kapetan je najavio da sljedeće ljeto neće igrati.

- Ne znam što je budućnost hrvatske košarke, ali ja to sigurno nisam. Zna se na kojim igračima se reprezentacija treba dalje vrtjeti.

Bolje nisu ni zaslužili

Ukić ima 31 godinu, Žorić također, kao i Dontaye Draper za kojeg stvarno nismo sigurni komu je i kako pomogao u ovoj reprezentaciji jer je došao potpuno fizički nespreman. Simon i Marko Tomas godinu dana su mlađi, Ante Tomić je 28-godišnjak i ta osovina reprezentacije prilično je upitna za nastavak puta u crveno-bijelom dresu.

Rekli bismo da ne treba strahovati za budućnost jer dolaze svi sjajni juniori i kadeti koji su osvajali medalje u mlađim kategorijama, ali realnost je, bojimo se, mnogo drukčija.

- Nije realno da smo baš ovako izgubili. Ali trebamo realnije gledati prema budućnosti, nemamo samo mi talente u Europi. I drugi ih imaju, i drugi sve kvalitetnije rade - objasnio je Velimir Perasović.

Bolji kraj reprezentativnog ljeta nismo ni zaslužili. Od skandala s tenisicama i Draganom Benderom te prazne Arene na Eurobasketu, sve do debakla protiv Češke za kraj 2015. godine. Od Češke. Hej! Od 49. reprezentacije s Fibine svjetske ljestvice, dakle iza Kineskog Tajpeha, Paragvaja, Djevičanskih Otoka i Katara.

Pa kako da ikoga onda više bude briga za košarku u Hrvatskoj?