Ne znaju kako učiti: Svaki treći odlikaš odlazi na instrukcije

Obrazovni sustav je nekvalitetan, nastavne metode zastarjele, nastavnici omalovaženi, podučeni i nemotivirani, a gradivo nezanimljivo i neupotrebljivo; i svi znamo da je odavno došlo vrijeme za promjene u obrazovnom sustavu, kaže psihologinja dr. Ana Kandare Šoljaga komentirajući podatak iz istraživanja koje je nedavno proveo EduCentar. Prema istraživanju, čak 40 posto učenika tijekom školovanja treba instrukcije. A lanjsko istraživanje, koje su kao nastavak niza ranijih istraživanja proveli stručnjaci Instituta za društvena istraživanja, pokazalo je da čak 56 posto srednjoškolaca uzima instrukcije, najčešće iz matematike i prirodoslovnih predmeta te stranih jezika. Neki idu i na instrukcije iz tjelesnog. 
- Dijete mi uzima instrukcije iz tjelesnog. Ona nije tjelesno hendikepirana, bavi se tenisom, ali su zahtjevi u školi tako postavljeni da ne uspijeva to savladati. Prvi susret sa srednjom školom bile su joj ocjene 1 i 2 iz tjelesnog. To ju je strašno pogađalo, a ambiciozna je. Treba joj pomoć da napravi zvijezdu, vježbe na parteru koje ne uspijeva savladati, sportsku gimnastiku, i to vježba na instrukcijama. U osnovnoj je imala odlične ocjene iz tjelesnog. Ne misli biti sportaš i rekla bih da je normalna osoba - izjavio je istraživačima razočarani roditelj.

Prije dvadeset godina učenici su manje išli na instrukcije, kaže jedan od autora istraživanja Boris Jokić. Jednako kao i dr. Ana Kandare Šoljaga, Jokić smatra kako je dio problema u tome što hrvatska škola djecu uopće ne uči kako učiti. Tehnike efikasnog učenja ili tehnike pamćenja su zanemarene, a nema ni dovoljno mogućnosti za individualni pristup učeniku.

- Većina djece uči tako da više puta iščitava tekst i pokušava zapamtiti to što su pročitali, što je najlošiji i najteži način učenja. Od njih se ne traži da razmišljaju svojom glavom nego da reproduciraju činjenice - pojašnjava psihologinja Kandare Šoljaga. Nije problem u tome da djeca ne mogu svladati gradivo nego u tome da ih postojeći odgojno-obrazovni sustav ne motivira da ga svladaju. Djeca rijetko nisu u stanju razumjeti gradivo, nego im ono nije kvalitetno prezentirano ili naprosto nije uopće zanimljivo i primjenjivo, pa ga ne razumiju - ističe naša sugovornica.

Stresni upisi na fakultet

- Učenici danas nisu isti kao prije 20 godina, kad sam ja išao u školu. Zahtjevniji su, žele da nastava bude zanimljivija, žele znati primjenu naučenoga gradiva, odnosno znati zašto nešto uče. Nažalost, nastava i obuka nastavnika ostali su gotovo isti. Profesore nitko ne uči kako da budu dobri motivatori, a njihova bi prvenstvena uloga trebala biti da motiviraju učenike - kaže Toni Milun, predavač matematike na Sveučilišnom odjelu za stručne studije. Školarcima je poznat kao “glumac” iz jednostavnih kratkih videoinstrukcija iz matematike koje objavljuje na stranici koju je pokrenuo na internetu. Milun ističe da mu je cilj bio pomoći djeci koja su slabija u matematici. No iskustvo pokazuje da su filmovi vrlo korisni i boljim učenicima, za ponavljanje gradiva s nastave. Istraživanje instituta pokazuje i da instrukcije očekivano najčešće koriste učenici s lošijim rezultatima u školi. Tako instrukcije koristi čak 77 posto srednjoškolaca s uspjehom dovoljan ili dobar. No koristi ih i više od polovice srednjoškolaca s vrlo dobrim uspjehom, jednako kao i 34 posto onih s izvrsnim školskim uspjehom. Kad je o izvrsnima riječ, odluka o privatnim instrukcijama često je motivirana željom da upišu prestižan fakultet, poput medicinskog, a smatraju da im obrazovanje u srednjoj školi nije dovoljno. Istraživanje je također pokazalo da su učenici obrazovanijih roditelja i obitelji iznadprosječnog financijskog statusa češći korisnici privatnih instrukcija. Tako u obiteljima s iznadprosječnim ekonomskim statusom instrukcije koristi 63 posto djece, a među onima s ispodprosječnim statusom je 39 posto korisnika. Ukratko, usluga nije jednako dostupna svima, što može pridonijeti produbljivanju razlika u kvaliteti obrazovanja. Istraživanje je pokazalo da je instruktor najčešće srednjoškolski nastavnik iz druge škole koji tako popunjava kućni budžet (51%), slijede studenti (18%), stručnjaci za pojedina područja (17%), sveučilišni nastavnici (8%), nastavnici iz učenikove škole (5,5%) te – vrlo rijetko, u samo 0,5% slučajeva, nastavnik učenika osobno.

Djecu treba uvjeriti da vrijedi učiti

- U redovnoj nastavi je sve više djece s posebnim potrebama, primjerice s Aspergerovim sindromom, ADHD-om, disleksijom, ili jednostavno hiperaktivne djece. Škole nemaju prilagođene programe i profesori nemaju vremena posebno se posvetiti takvoj djeci, pa im je potrebna pomoć - kaže Jelena, profesorica hrvatskog i talijanskog. Ona učenicima u osnovnoj i srednjoj školi već 15-ak godina preko oglasnika nudi instrukcije iz ta dva jezika te iz latinskog. Škola je, dodaje, sve zahtjevnija, udžbenici sve puniji nepotrebnog sadržaja i termina koje djeca ne mogu razumjeti. Internetskoj generaciji škola nudi zastarjele sadržaje, a kriteriji za ocjenu sve su stroži.

- Susrećem i puno djece koja ne razumiju što profesor objašnjava na satu, pa im treba objašnjavati, a otkad je krenula državna matura, matematika, hrvatski i engleski za djecu su postali horor zbog pitanja koja na maturi moraju rješavati - kaže naša sugovornica.

Sve je teže uvjeriti djecu da vrijedi učiti.

- Gotovo da je teško naći dijete koje može u potpunosti samostalno svladati školski sadržaj, a djeci s teškoćama u razvoju još je teže- kaže Sanja Mikulec.

Ona sa suprugom Ivicom djeci već 27 godina daje klasične instrukcije, ali organizira radionice i savjetovanja roditelja te redovito surađuje s nastavnicima.

Prema njihovu iskustvu, pomoć najčešće trebaju kreativni pojedinci, hiperaktivci, s deficitom pažnje, disleksijom, disgrafijom, smetnjama grafomotorike itd. Oni ne zadovoljavaju uobičajene i zadane uvjete, pa ih okolina proglašava lijenima, bezobraznima i neinteligentnima.

Izbjegavajte vatrogasne mjere

- Zbog načina života i vrijednosti koje se promiču u društvu danas je sve teže uvjeriti djecu da vrijedi učiti, pogotovo kad na TV-u vide da diplomirana ekonomistica radi kao čistačica u školi, pa mnogi to rade nerado i neredovito. Dodatno ih je zbunilo i ukidanje ocjena na polugodištu jer im nedostaje povratna informacija o tome čemu trebaju posvetiti više pažnje tijekom godine, pa instrukcije često iskrsnu na kraju godine kao vatrogasna mjera - kaže Sanja.

Kako bi se izbjegle te vatrogasne mjere, roditelji mogu pomoći djetetu. Stručnjaci savjetuju da već od prvog razreda osnovne škole pomognete djeci da se organiziraju i steknu radne navike. Djeca trebaju provoditi vrijeme u učenju, da dobiju rutinu u rješavanju nekih lakših problema.

Nadalje, djeci treba pokazivati vlastitim primjerom i hvaliti ih. Dijete koje vidi marljive odrasle oko sebe te od njih doživljava ohrabrenje i pohvalu ima jako dobre temelje za uspjeh. Roditelj koji piše domaće zadaće umjesto učenika ne čini dobro. Dijete mora što više gradiva naučiti u školi ili u samostalnom radu doma, roditelj može tek “porazgovarati“ o tome što je učio da vidi je li razumio i treba li mu pomoć. Također je potrebno više suradnje i povjerenja roditelja u nastavnike jer dijete kod kuće i u školi nije isto. Nekim učenicima može biti koristan i razgovor sa psihologom, koji će pomoći u svladavanju tehnika učenja, pamćenja, koncentracije i organizacije vremena. Istodobno, važno je dobro razumjeti što se događa s djetetom ako pokazuje probleme. Ne mora biti problem u učenju nego u strahu od ispita, koji izaziva stres. U ovom slučaju također može pomoći psiholog. I na kraju stručnjaci poručuju da roditelji, kad procjene da je potrebno, mogu dogovoriti instrukcije, ali one ne bi smjele trajati predugo i nikako ne bi smjele postati navika.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje