Iz Japana na Jadran: Ostvareni snovi u gradu Dioklecijana

Masahiro Okamoto (67) iz Nagoye u Japanu 30 je godina radio kao inženjer, točnije dizajner automatskih mjenjača za Toyotu i Hyundai. Nakon umirovljenja odlučio se na radikalan potez - ne samo da je naučio pripremati japanske specijalitete i otvorio restoran nego je to napravio u - Splitu. U neposrednoj blizini Prokurativa otvorio je bistro Samurai. Na pitanje kako se odlučio na takav potez kaže nam kako je u prošlih sedam godina posjetio Split 15-ak puta te mu se jako svidio.

- Hrvati i Japanci su u jednu ruku vrlo slični, vrlo ponosan narod. Razlika nije velika, možda su Hrvati opušteniji i srdačniji od Japanaca. Čine mi se bezbrižniji. Japanci imaju puno obveza i stalno su zabrinuti. Ne kažem da ljudi u Hrvatskoj nemaju obveza, ali nekako se lakše nose s tim. Upravo to mi je nekako bilo najfascinantnije i odlučujuće da se preselim baš ovdje. Dosta sam putovao zbog posla, ali uglavnom sam boravio u tvornicama. No vidio sam dosta Europe, a Hrvatska mi se činila drukčijom zemljom od drugih. Prijatelj iz Hrvatske slao mi je fotografije i tako je sve počelo. Svaki put kad bih bio negdje u Europi koristio sam prigodu da dođem u Hrvatsku. Od prvog su me dana Splićani lijepo primili, tu sam kao kod kuće - kaže nam Masahiro Okamoto kojega je tajnama kuhinje učila sestra  Atsuyo Yagi. Ona je bila s njim u Splitu kad su otvarali restoran, a stigao je i Masahirov sin. No oboje se vratilo u Japan - sestra svojim obvezama s otvorenom mogućnošću da se opet vrati, a sin je otišao na kulinarsku akademiju. 

Kako nam kaže, u Japanu nije običaj da u obitelji kuha muškarac, tako da je umijeće japanske kuhinje, koja zahtijeva mnogo detalja, svladao tek nakon umirovljenja. 

Masahiro je prve mjesece boravka u dalmatinskoj metropoli proveo u četvrti Meje, a onda se preselio u Varoš. U početku je vozio automobil po Splitu, no počelo da ga je nervirati što u središtu grada nikad nije mogao naći mjesto za parkiranje pa je odustao.

- Sve obavljam pješice. Živim nekoliko minuta od restorana. Moj radni dan počinje oko 11 sati, jer otvaramo u 12. S poslovima u restoranu zauzet sam cijeli dan. Ne moram tu provoditi mnogo vremena jer je moje osoblje odlično, ali volim vidjeti svaku namirnicu je li svježa, što je u japanskoj kuhinji jako važno. Nastojao sam je malo prilagoditi mediteranskom ukusu te namirnicama koje su ovdje dostupne. Tako imam i sushi od pršuta, ali i mnogih drugih domaćih namirnica te ribe - kaže nam Masahiro koji, priznaje, teško svladava hrvatski jezik. 

- Mislim da je to zbog mojih godina, vidite da mi je i engleski dosta siromašan - smije se Masahiro koji je restoran planirao otvoriti prije lanjske turističke sezone, ali nije uspio jer je morao proći kompliciranu hrvatsku birokraciju. No, kako je kazao, zakoni se moraju poštivati. 

Na pitanje tko su gosti restorana kaže: 

- Nije bilo tako mnogo Japanaca, oni uglavnom žele probati domaća, autohtona hrvatska jela. Među gostima najviše je, naravno Splićana i to nam je jako drago. Posebno kada vidim da se mnogi vraćaju - kazao nam je Masahiro koji u restoranu nudi i japansko pivo koje naručuje iz Njemačke te sake koji dolazi iz SAD-a. 

- Ribu, tunu, hobotnicu, škampe i losos kupujemo u Splitu, iz Njemačke nam dolaze riža, alge i japansko pivo, a sake iz SAD-a. Za meso, povrće i voće imamo dobre dobavljače, a svaku sam namirnicu osobno probao u svojoj kući prije narudžbe jer mora biti najbolje kvalitete - objašnjava. 

Što se tiče razlike u kuhanju, Masahiro ističe kako je primijetio da se u pripremanju hrvatskih specijaliteta koristi mnogo masti i ulja, što nije slučaj s japanskim jelima koja se više baziraju na mnogo povrća, algama, riži, svježoj ribi te mesu. 

U Hrvatskoj mu najviše nedostaje njegovo troje djece, ali često se čuje i vidi s njima preko interneta pa mu je malo lakše. A na pitanje nedostaju li mu stalna podrhtavanja tla u Japanu smije se.  

- Ma nije to tako strašno. Ljudi su tamo naviknuti na potrese. Ove manje više i ne osjetimo niti marimo za njih. Naravno, uvijek se dogodi i koji veći potres, tada bude panike i straha, naravno. Ali nisu oni tako česti dok su ovi manji svakodnevni - objašnjava Masahiro koji je prostor u središtu Splita unajmio na tri godine. Ako bude sve dobro išlo, planira i dalje investirati u ugostiteljski biznis, a volio bi i da drugi Japanci dođu uložiti svoj novac u Hrvatsku.

- U Splitu želim mirno i lijepo provesti svoje umirovljeničke dane, voditi restoran, i baviti se nečim sasvim drukčijim od posla koji sam naporno radio cijeli svoj život. Želim ovdje steći prijatelje i uživati u ljepoti ovog grada - zaključuje Masahiro.  

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!