Josipović ne bi trebao pljuvati po programu svoje izazivačice, dok još nije iznio svoj. A da je u mandatu iznosio jasne stavove, nikakav program mu sada ne bi ni trebao.
Kako može Kolinda Grabar Kitarović optuživati Ivu Josipovića da nema stav?
U redu, možda ga nema u važnim državnim pitanjima, poput monetizacije autocesta, možda vrluda oko ćirilice i branitelja, možda se koleba oko politike Vlade i gospodarske propasti, možda lavira između SDP-ove nafte i ORaH-ova plina, možda mudro šuti o aferama, svojim i esdepeovim.
Ali zato, čim netko dirne u njegovu nedodirljivost, on ispaljuje stavove kao da mu život o tome ovisi.
Odnosno, predsjednička karijera.
U pola noći
Evo, recimo, o Kolindi Grabar Kitarović zna sve. Probudite ga u pola noći i spremno će vam izrecitirati sve o njoj osobno, o njezinu programu, o "njezinim fantazijama i nerealnim ambicijama".
"Ona ne može, ne zna i neće", izjavio je Josipović, komentirajući predizborni nastup HDZ-ove kandidatkinje. "Ona nije sposobna ostvariti ovaj program jer je riječ o potpuno nerealnim ambicijama. To zapravo i nije program, već određena fantazija, a glavna mu je odrednica udri po predsjedniku".
A ovaj predsjednik to najviše mrzi.
Da ste ga, međutim, probudili u pola noći i pitali za monetizaciju, deficit, branitelje, prijetnje nasiljem, Vladu, sindikate, Vargu i Zmajlovića, zamolio bi vas da rezervirate termin kod tajnice. Po mogućnosti za godinu-dvije.
Ali o Kolindi zna sve i spreman je to podijeliti sa svima.
Sve to da ne bi netko, a najmanje gospođa Kitarović, slučajno ustvrdio kako hrvatski predsjednik nema stav. Bože sačuvaj, on itekako ima stav. Samo ga treba potaknuti da ga izrazi.
Kao što je to bilo u Vukovaru prošle godine. Tjednima je Josipović išao niz dlaku prosvjednicima protiv ćirilice, sugerirao promjenu Ustavnog zakona ako on slučajno ne paše Tomislavu Josiću i njegovim "čekićarima", pozivao premijera da razgovara s prosvjednicima, izigravao medijatora i pomiritelja.
Sve dok nije na komemoraciji zapeo u onoj "drugoj koloni". Odmah je krenuo lamentirati o državnom udaru, o nasilju i politikantstvu, optužio je tajne službe da su zakazale... Sve u svemu, ozbiljno se naljutio.
Fantaziranje o fantazijama
Tako i sada ima stav o Kolindi. Iako bi upravo njega trebao zadržati za sebe, barem još neko vrijeme.
U prvom redu, zbog toga što javnost ne želi gledati predsjednika kako se u ovom dramatičnom trenutku bavi "fantazijama" svoje izazivačice. Očekuje se da ima pametnija posla. Izbori su tek dogodine.
Nadalje, javnost ne želi gledati kako predsjednik pljuje po programu svoje izazivačice, a da još uvijek nije predstavio svoj vlastiti. Naime, nebitno je što o njezinu programu misli Josipović, već što će o njemu misliti birači na predsjedničkim izborima.
Isto vrijedi i za predsjednika.
Treće, udarajući po Kitarović, Josipović ne samo da daje na važnosti svojoj izazivačici, nego po tko zna koji puta demonstrira nervozu i strah. Još gore, ulazeći u polemike s Milijanom Brkićem Vasom, predsjednik otkriva kako ga je užasno lako isprovocirati i kako mu malo treba da se spusti na uličarsku razinu.
Vaso je Kolindin čovjek za niske udarce i prljave poslove. A Josipović je šef države koji prodaje finoću i pristojnost. On nikad neće biti Stipe Mesić.
Bijeli miševi
Četvrto, ovakvim svojim istupima Josipović želi dokazati svojim biračima da u sebi ima "fajta" i da ne bježi od sukoba, polemika i svađe. Da može "obrisati pod" s Kolindom. Da može Vasi nabiti na nos njegove "bijele miševe".
Ali tu borbenost opet pokazuje na krivim stvarima.
Imao ju je prilike demonstrirati u barem deset važnijih situacija u proteklih pet godina, a ne hvaliti se njome tek kad njegova koža dođe na bubanj. Od ovog predsjednika očekuje se da najprije ima stav o svemu ostalome, a tek onda o Kolindi Grabar Kitarović.
Da se toga dosad držao, ne bi mu trebao program za drugi mandat.
Mogao je spokojno sjesti na obalu rijeke i čekati da rijeka donese leš njegova neprijatelja.
