Neoprezni skijaš može brzo postati žrtva ovakvog sipkog snijega koji se nabire ovisno o dužini spusta i može odnijeti skijaša kao i lavina, otkrio je Ivica Kostelić na novoj avanturi
Ivica Kostelić u novoj avanturi. Ovim je nadmašio samog sebe
Dok se mnogi sportaši nakon kraja profesionalne karijere posvete mirnijem životu, isto se ne može reći i za legendarnog hrvatskog skijaša Ivicu Kostelića (44), koji se trenutačno nalazi u Aljasci na području Haines, gdje je u novoj avanturi.
Ivici je, naime, godinama bio san posjetiti planine na Aljasci. Tamo je doputovao u društvu prijatelja i ponovno stao na skije.
- Još od djetinjstva, inspiriran pričama Jacka Londona sa divljeg sjevera, osjećao sam potrebu, gotovo poriv, ​​da odem tamo i osobno vidim tu beskrajnu divljinu, to veličanstveno kazalište ljudske izdržljivosti i bijele tišine - komentirao je.
Taj mu se san ostvario, a Kostelić je na društvenim mrežama detaljno opisao kako se na skijama spustio niz padine uz nagib koji je bio između 50 i 55 stupnjeva...
- Impresionirani, možda osupnuti utiscima sa svih strana, polako smo napredovali laganom strminom ledenjaka prema dnu planine Rainbow što se strmo uzdizala i isticala svojom masivnošću. Uspon je trajao više od 4 sata. Snježna podloga je bila nekonzistentna, ponegdje ledena pa smo prešli na cepine i dereze. Brdon i ja smo penjali prema vrhu do kojeg ipak nismo popeli, procijenivši da je ledena i nepovezana snježna podloga bila preveliki rizik. Startali smo stotinjak visinskih metara ispod vrha, ali i to je bila fantastična linija za skijati! Prevladavajući nagib između 50 i 55 stupnjeva i oko 320 m visinske razlike. Kao što sam rekao, snijeg je bio nekonzistentan pa je bilo malo zeznuto skijati. Ipak smo Brdon i ja sigurno odradili spust, a Stef je sve ovjekovječio dronom i fotografskim aparatom - napisao je Kostelić i dodao...
- Specifičnost aljaškog snijega je visoka stabilnost usprkos velikim strminama. Međutim, iako su prave lavine rjeđe nego u Alpama i drugdje, na Aljasci skijaš pokreće površinski dio snježnog pokrivača, koji se pretvara u mini-lavinu koju zovu "sluff". Iako nije nepoznanica i drugdje, sluff u ovim predjelima zna biti vrlo izražen, a što je veća strmina, to je "sluff" brži. Neoprezni skijaš može brzo postati žrtva ovakvog sipkog snijega koji se nabire ovisno o dužini spusta i može odnijeti skijaša kao i lavina. Stoga je na Aljasci "sluff management" jedna od najbitnijih skijaških tehničkih komponenti, a drago mi je da sam odmah od prvog spusta ovdje naučio neke lekcije.