Ivana Runjić: Iza tate je ostala ljubav i sve one najljepše note

Uz glazbu slavnog splitskog tekstopisca i skladatelja, pokojnog Zdenka Runjića, njegova kći Ivana (36) svakodnevno osjeća neraskidivu vezu, a uskoro će 10. jubilarni put na Runjićevim večerima podijeliti emocije sa štovateljima njegove ostavštine. Pripreme su počele te, kako nam kaže Ivana, još nisu iskristalizirali put kojim će ići ove godine. Prve večeri u čast oca, u povodu njegove prerane smrti, organizirala je kao 26-godišnjakinja i priznaje, od tada se mnogo toga promijenilo, ne samo u organizacijskom smislu. 

- Prve su godine bile teške i tužne, ali kako vrijeme prolazilo, umjesto suza došao je ponos na sve ono što nam je ostavio u naslijeđe. Večer u čast mog oca zapravo je noć kada s njim osjećam najveću bliskost i da nema tog događanja možda bi bilo mnogo teže. U prvi smo projekt krenuli misleći da će to biti jednokratna priča za godišnjicu njegove smrti, ali kad smo vidjeli kako je sve sjajno prihvaćeno, odlučili smo ići dalje i za njega svake godine napraviti jedan novi, poseban zvučni spomenik - govori nam Ivana Runjić koja je na Akademiji u Splitu završila dizajn vizualnih komunikacija. No nikad se nije bavila svojom strukom jer je njezin otac preminuo baš tu godinu kad je diplomirala te je odmah preuzela “Skalinadu”. 

- Nekada ti život odabere put bolje nego ti sam, iskreno, to je bilo sudbinski i ne bi se ničime drugim bavila. Biti glazbeni producent je za mene odličan posao - priznaje. Nedavno je u 35. upisala još jedan fakultet, za dizajnera interijera. Priznaje da joj se bilo teško ponovno naviknuti na studentski ritam, ali taj je studij baš ono što je oduvijek željela. Na pitanje kakvo je bilo njezino djetinjstvo i kako je bilo odrastati među svim tim popularnim Splićanima, ležerno odmahuje glavom. Zvijezde poput Olivera bile su joj obitelj.

- Meni je sve to bilo normalno, na oca nisam gledala kao na kompozitora. Ali meni su življa sjećanja kada smo vrijeme provodili kao otac i kći. Prva pomisao na njega mi je ljetovanje u Baškoj Vodi kada smo bili dva mjeseca u vikendici, kupali se, igrali na karte.. - priznaje Ivana i dodaje kako je uz slavnog Zdenka bila i dok je on radio na Hrvatskom radiju. Tamo se zaljubila u glazbu, posebno onu na vinilu. 

- Često sam vrijeme provodila u fonoteci, tamo je bila golema zbirka ploča. Tamo sam zavoljela ploče jer su mi bile poput slikovnica, obožavala sam taj miris. Sada i sama imam veliku kolekciju od nekih 1000 primjeraka, raznih žanrova, jazza, bossa nove... A glazbu sam zapravo počela otkrivati kroz klasiku koja mi je bila kao da istražujem neku mitologiju. Bila sam netipično dijete, imala sam čudne hobije, uvijek su me interesirale neke stvari koje moje vršnjake nisu. Tako sam s 11 godina napisala knjigu o mjuziklima, zapisivala sam u bilježnicu razne zanimljivosti vezane uz mjuzikle koje sam vadila iz enciklopedija, zapitkujući očeve kolege. Tada nije bilo interneta, a ja sam vrlo studiozno pristupila tom projektu – govori Ivana i priznaje kako je upravo pedantnost naslijedila od svog oca, koji je bio vrlo organiziran. 

Kaže kako je nakon njegove smrti iza njega ostao besprijekorno uhodan posao, kao i savršeno uređen arhiv. - To je jedna debela knjiga koji mi zovemo ‘biblija’ i u koju je unesena svaka nota, svaki stih, svaka godina. Kao da je znao da mora ostaviti tako nešto. Od majke sam naslijedila karakter, neku staloženost, dobrotu, mirnoću - kaže nam Ivana u čast čijeg rođenja Zdenko je za suprugu napisao pjesmu “Ključ života”. 

Priznaje kako je lijepo imati pjesmu koja obilježava njezino rođenje, no u bogatoj Zdenkovoj kolekciji s više od 800 pjesama, Ivana svake godine “otkrije” neku novu koja joj se uvuče pod kožu, kaže Ivana koja od njegovih nagrada ima jako malo materijalnih “dokaza” jer Zdenko nije mario za statue, nego ih je dijelio pa nitko više ne zna kod koga i gdje su. Najviše priznanja za svoj rad Zdenko je dobio upravo na Splitskom festivalu, od čega je najviše tijekom suradnje s Oliverom, njih čak 23, počevši od 1974. godine.  Na pitanje inspirira li je neka moderna glazba kaže kako joj sve nakon ‘80-ih “remeti energetski štit”. Smatra da se sve potpuno promijenilo otkako su računala ušla u glazbu. 

- Po svom karakteru i interesima zapravo pripadam nekom drugom vremenu, možda pedesetima ili šezdesetima. Možda je tada život bio i teži, ali su se više cijenile umjetnost i kultura - govori nam Ivana poznata i po svom zanimljivom modnom izričaju. 

- Važno je brinuti se o sebi, ali što više vrijeme odmiče toliko mi je postala naporna ta moda i ljudi koji se time bave. Odjednom je postalo nevjerojatno postignuće odjenuti  se. To sve govori o vremenu u kojem živimo, da je ambalaža postala važnija od sadržaja. Kaže kako bi voljela imati više vremena za knjige i zdraviji život, ali zbog sve luđeg vremena u kojem živimo, malo toga uspijeva. 

- Naš rad u ‘Skalinadi’, odnosno organizacija Runjićevih večeri, svake godine iziskuje sve veću borbu da se skupi novac. Radimo jedan od najboljih glazbenih proizvoda, i to bi mogla biti platforma za još mnogo toga, ali ljudi kao da ne vide što bi to moglo biti. Nepravedno je da neke osrednje manifestacije dobivaju mnogo novca, a mi ne. No ipak uspijevamo iznimno malim proračunom napraviti čuda - zaključuje Ivana. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!