Perišićeva životna priča: Ostao živ za nekoliko centimetara, od buduće žene prepisivao u školi

Ivan Perišić (35) zimus se vratio u Hajduk i time razveselio sve navijače Hajduka, koji su ga godinama zvali u Split. Perja se vratio u Hajduk, vratio se na travnjak još na proljeće kako bi se pripremio što kvalitetnije za Euro, no trener "bilih" Gennaro Gattuso šokantno je otkrio nakon remija protiv Lokomotive u drugom kolu - Perišić želi otići iz Hajduka!

Perišić je najbolji strijelac Hrvatske na velikim natjecanjima s deset golova, prestigao je Davora Šukera, kojega je izjednačio po broju golova na SP-ima (šest), a poravnao se i s Marijem Mandžukićem na drugom mjestu vječne ljestvice strijelaca "vatrenih" s 33 gola.

POGLEDAJTE VIDEO: Perišićevo obećanje navijačima

Pokretanje videa...

01:03

Gattuso uvodi red! Odstranio je Ivana Perišića zbog nediscipline | Video: 24sata Video

Do teške ozljede koljena u rujnu njegova forma nije padala ni u 35. godini. Hajduk je te 2006. učinio što je mogao da ga zadrži, no obiteljski su razlozi bili presudni u odluci da napusti Poljud.

Perišić je trebao postati jedan od ključnih igrača splitskog kluba, no zvali su ga Anderlecht i Sochaux, nudili velik novac, a kad su Francuzi po njega poslali privatni avion, odluka je pala.

- To što su poslali avion po mene, bio mi je dovoljan znak, time su me zapravo kupili - govorio je Omišanin jednom prilikom.

Jednom je prilikom, pak, jedva izvukao živu glavu, i to za djelić sekunde. Bilo je to 1999. godine...

- Uh, kao da se drugi put rodio u tom trenutku. Nedostajalo je desetak centimetara da nastrada. S prijateljima je ušao na nekakvo gradilište, a radnici su sa zgrade bacali žbuku i građevinski materijal. Nasreću, samo ga je okrznulo po ramenu. I danas se naježim kad pričam o tome - ispričao je Ivanov otac Ante.

Supruga, sin i kći

Svjestan svega što je prošao u životu i karijeri, Ivan će i danas i u trenucima predviđenim za euforiju ostati skroman.

- Dobro sam igrao? Pustite sad to, važna je Hrvatska - često je znao govoriti nakon velikih utakmica reprezentacije u kojoj posljednjih godina igra doista sjajno.

A takav je i izvan terena. Oženjen svojoj srednjoškolskom ljubavi Josipom, otac kćerkice Manuele i sinova Leonarda i Luke, sin koji pomaže ocu i unuk koji je obožavao pokojnu baku. Od nje se oprostio emotivnom porukom:

- Riječi ne mogu opisati kako se trenutno osjećam. Srce mi se slama zbog toga što znam da te više neću vidjeti, tebe - osobu koja mi je dala tako puno. Otišla si bez pozdrava i pokazala mi koliko je život nepredvidljiv. Ali nastavit ćeš živjeti u mojim mislima i duhu, draga moja bako. Moj anđele čuvaru. Počivaj u miru dok ja radim sve kako bih te činio ponosnom. Tvoj unuk”.

Ako ga gleda negdje s neba, baka je danas ponosna. Kao i cijela nacija. Ivan Perišić, onaj mali kojeg nisu željeli u Sochauxu, izrastao je u izvanserijskog igrača. Put mu je bio težak, kompliciran, ali postao je viceprvak svijeta i klupski prvak Europe.

- Znate, on vam je znao uzeti loptu od golmana, krenuti naprijed pa uz nekoliko driblinga i duplih pasova doći do protivničkoga gola i zabiti. Tako kaže još jedna od priča iz "Kokinih" ranih nogometnih dana...

Jako dobro pamti sitnice

- Nisam baš od kamera, nije mi to... OK kad su utakmice, ali što se tiče privatnog života pogotovo, volim biti na miru i da se ne zna puno toga o meni - rekao je Ivan Robertu Knjazu.

Njegov kum i prijatelj Frane Jurčević pokazao je teren na kojem je igrao kao dijete u Omišu. Stative na golovima glumile su gajbe piva.

- Jako je brižan i zna iznenaditi s puno sitnica, jako dobro pamti detalje, imena, datume, lica. Milijun ljudi prođe mu kroz život, sve ih zapamti. Nogometnom klubu u Omišu je u desetak godina dao toliko donacija, dresove, kopačke, majice, lopte - prisjetio se Frane.

Zaljubljen u Josipu od prvog razreda

Perišić i dalje drži do ljudi s kojima je dijelio mladost.

- Imam isto društvo iz osnovne i srednje škole i iz Hajduka cijeli život i volim biti u tom društvu, uz ljude koji su bili uz mene cijeli put u ovih 20 godina karijere - rekao je Perija.

A drugi prijatelj i kum Frano Katić otkrio je kako je Ivan upoznao suprugu Josipu.

- Ivan i Josipa skupa su sjedili u klupi u Srednjoj ekonomskoj školi, Ivan je imao dva razloga za to. Bio je zaljubljen u suprugu od prvog razreda, a ona je bila odlična učenica pa je od nje prepisivao i snalazio se da prođe predmete.

Perišić se na to nadovezao:

- Bio sam 100 posto u nogometu, nije bilo vremena za učenje. Je li mi Josipa bila jedina motivacija? Pa je, od prvog dana srednje nešto je kliknulo. S njene strane baš nije prvi, ali s moje je. Jesam li romantičan? Paaa jesam... Ne bih u detalje, drugo pitanje, haha.

Prije utakmice reprezentacije ne mogu zaspati

Kondicijski trener Filip Majić otkrio je da je prošle godine Perišić odradio 60 utakmica, 290 momčadskih i 250 individualnih treninga uz osteopatiju, kiropraktiku...

- Igrat će do 99. godine, on živi za nogomet - rekao je Filip.

U reprezentaciji je 12 godina i igra s posebnim žarom.

- Prve utakmice ne mogu opisati. Bila je trema, znaš da igraš za domovinu, familiju, prijatelje. Kad igramo navečer, popodne ne mogu zaspati, što u klubu mogu. Jedva čekam himnu, da utakmica krene i u boj.

Bus krene kad ja uđem

Najdraža mu je pobjeda ona protiv Engleske u polufinalu SP-a u Rusiji, kad je zabio i najdraži gol, najdraža asistencija Nikoli Kaliniću za pobjedu protiv Španjolske, a najteži poraz protiv Belgije u Maksimiru.

- Tko je najveći zafrkant? Šime (Vrsaljko) je bio zadužen za atmosferu, on i Brozo. Tko se najdulje tušira i uređuje? Možda Lovren, ne znam. Ali uvijek zadnji izlazim iz svlačionice. Kad ja uđem, bus krene. Ja i Luka. Nakon treninga malo sauna, rad u teretani... Tko najviše jede? Uh, tu sam među prva tri. Najdraže jelo su njoke i pašticada. To mi je baba uvijek radila dok je bila živa, fali mi to njeno.

S Bayernom osvojio sve što se moglo

Trenirao ga je Jürgen Klopp u Borussiji Dortmund.

- Nije lako raditi s njim, ali išli smo skupa i na pivo, poslije pobjeda se i popilo... Naučio sam puno toga što mi je kasnije pomoglo, pogotovo igrati u obje faze, što u Belgiji nisam radio. Mogu mu biti zahvalan jer sam spustio kao lijevi bočni. Sad mogu pokriti sve tri pozicije na lijevoj strani, a i desnoj.

Hansiju Flicku nitko neće i ne može prigovoriti. Makar bismo mi Hrvati možda mogli jer čekali smo Perišića kao startera velikog finala Bayerna i PSG-a (1-0) 2020. No trener Bavaraca odlučio se za Kingsleyja Comana. I pogodio. 

Francuz je, sudbina je tako htjela, protiv Francuza 500. Bayernovim golom u Ligi prvaka donio tom klubu, pravom ogledalu svoje države, šesti naslov. Međutim, Perišić zbog trenerove odluke nije bio razočarani čovjek. Dapače. Tim je uvijek ispred pojedinca, a kad se sve završi kako se završilo, onda mu vjerojatno nije bilo većeg zadovoljstva nego staviti hrvatsku zastavu oko struka jer postao je 11. Hrvat s naslovom pobjednika Lige prvaka.